Zanima li se Bog za mene?

Neki novi serijski ubojica pronašao je i desetu žrtvu. Ponovno se govori o gladi, ratovima ili potresima. To su trenuci u kojima ništa nema smisla, ništa se ne čini pošteno. Slušamo o mladim misionarima oje su ubili pripadnici nekoga plemena kojemu su htjeli učiniti dobro. Istovremeno saznajemo o mafijašima koji se na bogatim imanjima igraju sa svojim unucima.

Nekim danima svijet nam se čini kao raj. Ustanemo, duboko udahnemo zrak na prozoru i pogledamo sunčev sjaj koji svako stablo, list po list, boji prekrasnim bojama.

U nekim trenucima život nam se čini vrlo dragocjenim: lice dragoga prijatelja na rastanku, tiha glazba koja odgovara našem raspoloženju, neočekivana naklonost nekoga djeteta. Nekim drugim danima svijet nam se čini kao pravi horor. Jedva da smo se probudili, već nas novinske naslovnice zapljuskuju vijestima o terorističkom napadu u kojem su žrtve opet bila djeca.

Što sve to znači? Možemo li u našem svijetu – koji je istovremeno i prekrasan i strašan – otkriti neki smisao? Ima li Bog nekakav plan s njim? Zašto smo ovdje? Zanima li se Bog stvarno za moj život ili sam samo mali kotačić u divovskom kozmičkom mehanizmu stroja?

Uzmi, Gospodine,
i odgovori, na
sve moje slabosti,
mog srca,
mog um
i sve moje volje
sve sam i što sam.
Ti mi dali ovo,
Ti, Gospodine, ja vratiti sve
sve je tvoje.
Razpolagaj sa svim svojom voljom!
Daj mi samo svoju ljubav i milosrđe,
i da smo imali dovoljno.

Temelji li se štovanje svetaca / Marije na Bibliji?

Pitanje: Temelji li se štovanje svetaca / Marije na Bibliji?

Odgovor: Biblija bez ikakve sumnje govori da štovati smijemo jedino Boga. U Bibliji osim Boga štovanje primaju jedino lažni bogovi, koji su zapravo Sotona i njegovi demoni. Svi sljedbenici Gospoda Boga odbijaju da ih štuju. Petar i apostoli nisu dali da ih štuju (Djela 10,25-26; 14,13-14). Sveti anđeli odbijaju da ih štuju (Otkrivenje 19,10; 22,9). Odgovor je uvijek isti: »Štujte Boga!«

Rimokatolička crkva pokušava »premostiti« ova jasna biblijska načela time što tvrdi kako oni ne »štuju« Mariju ili svece, nego ih samo duboko poštuju. Međutim, korištenje neke druge riječi ne mijenja suštinu toga čina. Definicija riječi »poštovanje« glasi: »odnositi se s poštovanjem ili štovanjem.« Nigdje u Bibliji ne čitamo kako trebamo štovati bilo koga osim Boga. Nema ničeg pogrešnog u poštivanju vjernih kršćana koji su ovaj svijet napustili prije nas (vidi Hebrejima 11). Nema ničeg pogrešnog u poštivanju Marije kao Isusove zemaljske majke. Mariju Biblija opisuje kao »milosti puna« od Boga (Luka 1,28). U isto vrijeme, u Bibliji ne nalazimo nikakve upute o štovanju onih koji su otišli na Nebo. Svakako, trebamo slijediti njihov primjer, ali ne ih štovati, duboko poštovati ili obožavati!

Kada su primorani priznati da oni, zbilja, štuju Mariju, katolici tvrde kako oni kroz nju zapravo štuju Boga, time što hvale predivnu Božju tvorevinu. Marija je, u njihovu razmišljanju, najljepša i najčudesnija tvorevina, i slaveći nju oni zapravo slave njezina Stvoritelja. Za katolike, to je slično kao kada usmjeravamo slavu umjetniku time što hvalimo njegov kip ili sliku. Problem je u tome što Bog izričito zabranjuje da ga štujemo kroz stvorene stvari. Ne smijemo se ničemu klanjati niti štovati što je u obliku nebeskih ili ovozemaljskih bića (Izlazak 20,4-5). Rimljanima 1,25 ne može biti jasniji: »Istinu (su) Božju zamijenili lažju te se klanjali i iskazivali štovanje stvorenju mjesto Stvoritelju, koji je slavljen zauvijek. Amen.« Da, Bog je stvorio predivne i čudesne stvari. Istina, Marija je bila pobožna žena koja zaslužuje da je poštujemo. Ne, nipošto ne smijemo štovati Boga »neposredno« slaveći stvari (ili ljude) koje je stvorio. Takvo što je čisto idolopoklonstvo.

Najveći iskaz »štovanja« kojime katolici obasipaju Mariju i svece su molitve koje im upućuju. Kao što naredni članak pokazuje, molitva bilo kome izuzev Bogu protivi se Bibliji – molitve svecima i Mariji. Bez obzira moli li se Mariji i / ili svecima, ili se pak traže njihove molitve – ni jedno ni drugo ne temelji se na Bibliji. Molitva je čin štovanja. Kada se molimo Bogu, onda priznajemo da trebamo njegovu pomoć. Kada svoje molitve upućujemo bilo kome drugom osim Bogu znači, onda Bogu krademo slavu koja pripada samo njemu.

Katolici »štuju« Mariju i svece i tako što rade njihove kipove i slike. Mnogi katolici koriste slike Marije i / ili svetaca kao »talismane« (privjeske za sreću). Svako letimično čitanje Biblije otkrit će da je to otvoreno idolopoklonstvo (Izlazak 20,4-6; 1. Korinćanima 12,12; 1. Ivanova 5,21). Moljenje krunice je idolopoklonstvo. Paljenje svijeća ispred kipa ili portreta sveca je idolopoklonstvo. Zakopavanje Josipova kipa u nadi da ćete prodati svoj dom (i puno drugih stvari koje katolici rade) je idolopoklonstvo.

Tu se ne radi o terminologiji, jer problem je isti bez obzira opisujemo li to kao »štovanje« ili »poštovanje« ili pak nekim drugim izrazom. Svaki put kada nešto što pripada Bogu pripišemo nekome drugom, to je idolopoklonstvo. Biblija nas nigdje ne upućuje da štujemo, molimo se, pouzdajemo se ili »idoliziramo« bilo koga drugog osim Boga. Smijemo štovati jedino Boga. Slava, hvala i čast pripadaju isključivo Bogu. Jedino Bog je dostojan primiti ».... slavu, čast i moć...« (Otkrivenje 4,11). Jedino Bog je dostojan da ga štujemo, obožavamo i slavimo (Nehemija 9,6; Otkrivenje 15,4).

Sam

Daj mi sposobnost, da budem sam
nek postatne moj navika,
da izlazim svaki dan van,
između stabala i biljke,
između svega što raste,
i tamo neka budem sama,
da se zahvalim u molitvi,
i govori da si jedini
kojemu pripadam.

Vjera

Vjera bez ljubavi čini nas fanatičnim,

Dužnost bez ljubavi čini nas ljuti

Crvena ne vole raditi pedantan,

Snaga bez ljubavi čini nas nasilnim,

Pravda bez ljubavi čini nas okrutnim,

i život bez ljubavi čini nas bolesnima.

13 Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči.

2Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznaje;  i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam!

3I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao -ništa mi koristilo ne bi.

4Ljubav je velikodušna, dobrostiva je, ne zavidi, ljubav se ne hvasta,  ne nadima se;

5nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo;

6ne raduje se nepravdi, a raduje se istini;

7sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.

8Ljubav nikad ne prestaje. Gdje su proročanstva, ona će prestati! Gdje su jezici ona će umuknuti. Gdje je znanje ona će nestati.

9Jer djelomično je naše znanje, i djelomično prorokovanje.

10A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično.

11Kad sam bio dijete, govori sam kao dijete, shvaćao kao dijete, razmišljao kao dijete.

A kad postao zreo čovjek, odbacih ono djetinje.

12Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice!

          Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat!

13A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav.

( 1 Korinćanima 13 )

Nešto mu se mota po glavi

Već neko vrijeme promatram život ptica, kako se kreću, što rade itd. Najzanimljivije su mi vrabac i kos. Ta mala štetočina vrabac može biti i te kako zanimljiva, da ne bi mogao vam to opisati. Pjesma koju sam napisao o toj maloj štetočini će vam reći sve.

Vrabac mali nešto mu

se mota po glavi.

Mira nema nešto

za jelo si sprema.

Uokolo, naokolo

malo trčkara malo leti.

Čeka mrava da van izleti

Malo na voće, malo na povrće

iz grane na granu leti.

Nešto se opet sjeti, pa u vrt malo sleti.

Što mu na pamet pada?

Tko će od nas znati?

Samo pizdarije i ludorije radi.

Što se tom malom vrapcu vrti po glavi?        

Pjesma mom maćiću

Maćiću moj stalno mislim nate,

često u mislima se pitam,

kad će oni ludi dani da se vrate.

Kad sam ugledao, tvoje

bespomoćno krhko tijelo kako leži na cesti,

u suzama sam se pito,

gdje si se to ti skito,

voli bi prijatelju moj mali,

da smo opet zajedno, i da me

ponekad ugrizeš za prst,

onako nježno kako si znao.

Ribička priča  

Som svoj brk od,

mamca krije,

crvenperka podmuklo mu se smije,

karas polako plovak prema dole vuče,

mislim da mu do života više stalo nije.

Nosaći na Dravi cirkuse prave,

na brzacima pastrva se podmuklo smije,

Do ničega joj stalo nije.

Ribič nije lako biti to nesmeš kriti…

Zec i lija

Zec išao šumom i vido liju,

kako se u krug mota.

Pa odlučio da ju

malo smota.

Dolazim

Istina je. Stojim, pred

vratima srca tvog.

I onda kad sumnjaš

da to nisam ja,

vrata tvog srca,

otvaraju se i sumnja 

nestat će sva.

Dolazim, tiho i neprimjetno

u srce tvoje, donosim ti

mnoge darove, i blagoslove.

Dolazim, sa željom,

da ti oprtim

i da ti kažem želje,

srca svog.

U tome mi pomaže

dragi Bog.

Govori mi Isus

Sjedim na klupi, i gledam

u ljude, namršteni svi nekud jure.

Kao, da nikome, baš ni malo,

Stalo nije.

Pogledah u nebo a ono,

Kao da mi se smije.

To mi Isus govori,

sve će biti kao prije.

Evo, samo što prošlo nije.

Nevrijeme

U mom gradu nevrijeme

se sprema,

sve je pusto nigdje

nikog nema.

Oluja je sve bliže i bliže.

A ja u tišini Crkve

sjedim i na

Isusa se sjetim.