Odgovor: Univerzalizam je vjerovanje da će se svi spasiti. Puno ljudi danas vjeruje u »sveopće spasenje«, odnosno da će na kraju svi ljudi završiti na Nebu s Gospodinom. Neki odbacuju biblijsko učenje po tom pitanju zato što im se možda teško pomiriti s mišlju da će muškarci i žene živjeti u vječnoj muci u Paklu. Neki do takvoga zaključka dolaze zato što su stavili prevelik naglasak na Kristovoj ljubavi i samilosti, tako da vjeruju da će Bog iskazati milosrđe svakoj živoj duši. Ipak, Biblija uči da će neki ljudi provesti vječnost u paklu, dok će drugi vječnost provesti u Raju s Gospodinom.
Kao prvo, dokaz da će nespašeni ljudi zauvijek boraviti u Paklu. Sam Isus je potvrdio da će vrijeme koje će otkupljeni provesti na Nebu trajati jednako dugo koliko će neotkupljeni provesti u Paklu. U Mateju 25,46 piše: »Ovi [neotkupljeni] će otići u muku VJEČNU, a pravednici u život VJEČNI« (naglasak naknadno dodan). Neki vjeruju da će ljudi u paklu jednostavno prestati postojati, ali sâm Gospodin je rekao da će to trajati vječno. Ova »vječna vatra« prethodno je spomenuta i u Mateju 25,41. U Marku 9,44 Isus govori o Paklu kao o »neugasivom ognju«. On se nikada neće ugasiti zato što će vječno gorjeti.
Kako može čovjek izbjeći taj »neugasivi oganj«? Mnogi vjeruju kako svi putevi vode u nebo, ili pak smatraju da je Bog toliko pun ljubavi i milosrđa da će sve ljude pustiti da uđu u Nebo. Međutim, iako je Bog zbilja pun ljubavi i milosrđa, upravo su ga te vrline potaknule da pošalje svoga Sina, Isusa Krista na zemlju da umre na križu za nas. Isus Krist je jedina vrata koja vode u vječnost na Nebu. U Djelima 4,12 piše: »Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti.« 1. Timoteju 2,5 glasi: »jedan je Bog, jedan je posrednik između Boga i ljudi: čovjek Krist Isus koji dade samog sebe kao otkup mjesto sviju …« U Ivanu 14,6, Isus kaže: »Ja sam put, istina i život ... Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.« Ivan 3,16: »Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine NI JEDAN KOJI U NJ VJERUJE, već da ima život vječni.« Čovjek koji odluči odbiti Božjega Sina ne ispunjava zahtjev za spasenje (Ivan 3,16. 36).
Sa stihovima poput ovih, postaje nam posve jasno da se univerzalizam, to jest vjerovanje u spasenje svih ljudi, suprotstavlja Bibliji. Univerzalizam nije u skladu s onime što naučava Pismo. I dok mnogi ljudi danas optužuju kršćane da su netolerantni i »isključivi«, važno je upamtiti da je sam Krist izrekao ove riječi. Kršćanstvo nije samo po sebi razvilo ove ideje, već kršćani samo govore ono što je Gospodin već rekao. Ljudi odlučuju da će odbaciti poruku zato što se ne žele suočiti sa svojim grijehom i priznati da im je Gospodin potreban da ih spasi. Oni koji kažu da će ljudi koji odbiju Božju ponudu spasenja po njegovu Sinu omalovažavaju Božju svetost i pravednost, te niječu da im je potrebna Isusova žrtva.
Što je agnosticizam?
Odgovor: Agnosticizam je gledište prema kojemu je nemoguće znati ili dokazati postoji li Bog. Riječ »agnostik« u suštini znači »bez znanja«. Agnosticizam je intelektualno pošteniji oblik ateizma. Ateizam tvrdi da Bog ne postoji – nedokazano stajalište. Agnostici tvrde da se Božje postojanje ne može ni dokazati ni opovrći – da nije moguće znati postoji li Bog. U tome smislu, agnosticizam je u pravu. Božje postojanje ne može se iskustveno dokazati niti opovrći.
Biblija nam kaže da moramo prihvatiti vjerom da Bog postoji. Hebrejima 11,6 kaže: »A bez vjere nemoguće mu je ugoditi, jer onaj koji želi pristupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog i da nagrađuje one koji ga traže.« Bog je duh (Ivan 4,24) tako da ga nije moguće vidjeti niti opipati. Ukoliko se Bog ne odluči objaviti, u suštini je nevidljiv našim osjetilima (Rimljanima 1,20). Biblija nas poučava da se Božja opstojnost može jasno vidjeti u svemiru (Psalam 19,1-4), osjetiti u prirodi (Rimljanima 1,18-22) i potvrditi u našim srcima (Propovjednik 3,11).
Agnosticizam je u suštini nespremnost da se donese odluka u prilog ili protiv Božjega postojanja. U konačnici, to je neka vrsta neodlučnog stajališta. Teisti vjeruju da Bog postoji. Ateisti vjeruju da Bog ne postoji. Agnostici vjeruju da ne bismo trebali vjerovati niti nevjerovati u Božju opstojnost – jer nije moguće znati što je istina.
Hajdemo, argumenta radi, odbaciti jasne i neosporive dokaze da Bog postoji. Ako bismo stajališta teizma i ateizma / agnosticizma stavili na istu razinu, u što je »razumnije« vjerovati – u pogledu mogućnosti života nakon smrti? Ako nema Boga, onda će teisti i ateisti / agnostici nakon smrti svi jednako prestati postojati? No ako Bog postoji, kada umru ateisti i agnostici će trebati Nekome dati račun. S ove perspektive, svakako je »razumnije« biti teist nego ateist / agnostik. Ukoliko se ni jedno stajalište ne može dokazati niti opovrći, ne čini li vam se mudrim učiniti sve što je u našoj moći kako bismo vjerovali u ono stajalište čiji će krajnji rezultat u konačnici i vječnosti biti puno poželjniji?
Normalno je sumnjati. Na ovome svijetu ima toliko toga što ne razumijemo. Ljudi često sumnjaju u Božje postojanje zato što ne razumiju ili se ne slažu s onime što On čini i dopušta. Međutim, kao ograničena ljudska bića ne možemo očekivati da ćemo shvatiti beskonačnog Boga. U Rimljanima 11,33-34 čitamo: »O dubino bogatstva, mudrosti i znanja Božjega! Kako su nedokučive njegove odluke, i kako su neistraživi njegovi putovi! Tko je naime upoznao Gospodnju misao? Tko li mu je bio savjetnik?« Moramo vjerovati u Boga po vjeri i pouzdati se u njegove puteve po vjeri. Bog je spreman i voljan objaviti se na nezamislive načine onima koji žele vjerovati u njega. U Ponovljenom zakonu 4,29 piše: »Ondje ćeš tražiti Jahvu, Boga svoga. I naći ćeš ga ako ga budeš tražio svim srcem svojim i svom dušom svojom.«
Biblija nam kaže da moramo prihvatiti vjerom da Bog postoji. Hebrejima 11,6 kaže: »A bez vjere nemoguće mu je ugoditi, jer onaj koji želi pristupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog i da nagrađuje one koji ga traže.« Bog je duh (Ivan 4,24) tako da ga nije moguće vidjeti niti opipati. Ukoliko se Bog ne odluči objaviti, u suštini je nevidljiv našim osjetilima (Rimljanima 1,20). Biblija nas poučava da se Božja opstojnost može jasno vidjeti u svemiru (Psalam 19,1-4), osjetiti u prirodi (Rimljanima 1,18-22) i potvrditi u našim srcima (Propovjednik 3,11).
Agnosticizam je u suštini nespremnost da se donese odluka u prilog ili protiv Božjega postojanja. U konačnici, to je neka vrsta neodlučnog stajališta. Teisti vjeruju da Bog postoji. Ateisti vjeruju da Bog ne postoji. Agnostici vjeruju da ne bismo trebali vjerovati niti nevjerovati u Božju opstojnost – jer nije moguće znati što je istina.
Hajdemo, argumenta radi, odbaciti jasne i neosporive dokaze da Bog postoji. Ako bismo stajališta teizma i ateizma / agnosticizma stavili na istu razinu, u što je »razumnije« vjerovati – u pogledu mogućnosti života nakon smrti? Ako nema Boga, onda će teisti i ateisti / agnostici nakon smrti svi jednako prestati postojati? No ako Bog postoji, kada umru ateisti i agnostici će trebati Nekome dati račun. S ove perspektive, svakako je »razumnije« biti teist nego ateist / agnostik. Ukoliko se ni jedno stajalište ne može dokazati niti opovrći, ne čini li vam se mudrim učiniti sve što je u našoj moći kako bismo vjerovali u ono stajalište čiji će krajnji rezultat u konačnici i vječnosti biti puno poželjniji?
Normalno je sumnjati. Na ovome svijetu ima toliko toga što ne razumijemo. Ljudi često sumnjaju u Božje postojanje zato što ne razumiju ili se ne slažu s onime što On čini i dopušta. Međutim, kao ograničena ljudska bića ne možemo očekivati da ćemo shvatiti beskonačnog Boga. U Rimljanima 11,33-34 čitamo: »O dubino bogatstva, mudrosti i znanja Božjega! Kako su nedokučive njegove odluke, i kako su neistraživi njegovi putovi! Tko je naime upoznao Gospodnju misao? Tko li mu je bio savjetnik?« Moramo vjerovati u Boga po vjeri i pouzdati se u njegove puteve po vjeri. Bog je spreman i voljan objaviti se na nezamislive načine onima koji žele vjerovati u njega. U Ponovljenom zakonu 4,29 piše: »Ondje ćeš tražiti Jahvu, Boga svoga. I naći ćeš ga ako ga budeš tražio svim srcem svojim i svom dušom svojom.«
Što je ateizam?
Odgovor: Ateizam je gledište da Bog ne postoji. Ateizam nije ništa novo. Psalam 14,1 »Bezumnik reče u srcu: ‘Nema Boga.’« Nedavni statistički podaci pokazuju da sve veći broj ljudi postaje ateistima, a čak 10% ljudi na svijetu izdaje se za pobornike ateizma. Dakle, zašto sve više ljudi postaje ateistima? Je li ateizam zbilja tako logično stajalište kako to tvrde ateisti?
Zašto ateizam uopće postoji? Zašto se Bog jednostavno ne objavi ljudima i tako dokaže da postoji? Sigurno bi svi vjerovali u Boga kada bi im se on pokazao! Problem s ovom idejom jest taj što Bog ne želi samo uvjeriti ljude da postoji. Bog želi da se ljudi pouzdaju u njega po vjeri (2. Petrova 3,9) i prihvate njegov dar spasenja (Ivan 3,16). Istina je, Bog bi se mogao pojaviti i jednom zauvijek pokazati da postoji. Problem je u tome što je Bog puno puta u Starome zavjetu (Postanak 6-9; Izlazak 14,21-22; 1. Kraljevima 18,19-31) jasno pokazao da postoji. Jesu li ljudi vjerovali da Bog postoji? Jesu! Jesu li se obratili od svojih zlih puteva i bili poslušni Bogu? Nisu! Čovjek koji nije spreman prihvatiti da Bog postoji po vjeri, definitivno nije spreman prihvatiti Isusa Krista kao svoga Spasitelja po vjeri (Efežanima 2,8-9). To je Božja želja – da ljudi postanu kršćani, a ne samo teisti (oni koji vjeruju da Bog postoji).
Biblija nam govori da se Božje postojanje mora prihvatiti po vjeri. U Hebrejima 11,6 piše: »A bez vjere nemoguće mu je ugoditi, jer onaj koji želi pristupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog i da nagrađuje one koji ga traže.« Biblija nas podsjeća da su blagoslovljeni oni koji vjeruju i pouzdaju se u Boga po vjeri: »Isus mu reče: 'Jer me vidiš, vjeruješ. Blago onima koji će vjerovati, a da nisu vidjeli’« (Ivan 20,29).
Činjenica da se Božje postojanje mora prihvatiti po vjeri ne znači da je vjerovanje u Boga nelogično. Postoji puno dobrih argumenata u prilog Božje opstojnosti. Molimo vas da posjetite stranicu »Postoji li Bog?«. Biblija uči da se Božje postojanje jasno može vidjeti u svemiru (Psalam 19,2-5), u prirodi (Rimljanima 1,18-22) i u našim srcima (Propovjednik 3,11). Rekavši sve to, važno je ponoviti da se postojanje Boga ne može dokazati, nego se mora prihvatiti po vjeri.
U isto vrijeme, potrebno je jednako vjere da se vjeruje u ateizam. Onaj koji iznosi apsolutnu izjavu »Bog ne postoji!« zapravo tvrdi da zna baš sve što se može znati o baš svemu – te da je posjetio svaki djelić svemira – te da je posvjedočio svemu što se moglo vidjeti. Naravno, ni jedan ateist to ne tvrdi. Ateisti ne mogu dokazati da Bog, recimo, ne živi u središtu sunca ili ispod Jupiterevih oblaka ili pak na nekoj udaljenoj nebuli. To se ne može dokazati, tako da se ne može dokazati ni da Bog ne postoji. Ateist treba imati jednako vjere koliko i teist.
Prema tome, vraćamo se na početak. Ateizam se ne može dokazati, a Božje postojanje mora se prihvatiti po vjeri. Ja čvrsto vjerujem da Bog postoji. Spremno prihvaćam da se moje vjerovanje u Boga osniva na vjeri. U isto vrijeme, čvrsto odbacujem ideju da vjerovanje u Boga nije logično. Vjerujem da se Božja opstojnost može jasno vidjeti, snažno osjetiti te da se njegova nužnost može filozofski i znanstveno dokazati. Ponovno, želite li više informacija, posjetite našu stranicu »Postoji li Bog?«. »Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih. Dan danu to objavljuje, a noć noći glas predaje. Nije to riječ, a ni govor nije, nije ni glas što se može čuti, al' po zemlji razliježe se jeka, riječi sve do nakraj svijeta sežu« (Psalam 19,2-5).
Tko je Sveti Duh?
Odgovor: Postoje mnoga pogrešna shvaćanja o identitetu Svetoga Duha. Neki shvaćaju Svetoga Duha kao mističnu silu. Drugi ga misle da je on neosobna silu koju Bog daje Kristovim sljedbenicima. Što Biblija kaže o identitetu Svetoga Duha? Jednostavno rečeno – Biblija kaže da je Sveti Duh Bog. Biblija također kaže da je Sveti Duh Osoba, Biće sa svojim umom, osjećajima i voljom.
Činjenica da je Sveti Duh Bog jasno se vidi u mnogim Pismima, uključujući Djela 5,3-4. U ovim stihovima Petar se suprotstavlja Ananiji zbog toga što je lagao Svetom Duhu i kaže mu da »nije slagao ljudima, nego Bogu«. Iz ove izjave je jasno da je laganje Svetom Duhu ujedno laganje Bogu. Isto tako, znamo da je Sveti Duh Bog po tome što posjeduje atribute, odnosno karakteristike Boga. Primjerice, u Psalmu 139,7-8 vidimo činjenicu da je Sveti Duh sveprisutan: »Kamo da idem od duha tvojega, i kamo da od tvog lica pobjegnem? Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si.« Potom u 1. Korinćanima 2,10-11 vidimo karakteristiku sveznajućega Svetog Duha: »A nama je to Bog objavio po Duhu, jer Duh sve ispituje, čak i dubine Božje. Ta tko od ljudi zna čovjekove tajne, osim čovječjega duha koji je u njemu? Tako nitko ne zna Božjih tajna, osim Božjega Duha.«
Možemo znati da je Sveti Duh zaista Osoba jer posjeduje um, osjećaje i volju. Sveti Duh misli i zna (1. Korinćanima 2,10). Svetoga Duha možemo ražalostiti (Efežanima 4,30). Sveti Duh posreduje za nas (Rimljanima 8,26-27). Sveti Duh donosi odluke u skladu s njegovom voljom (1. Korinćanima 12,7-11). Sveti Duh je Bog, treća »Osoba« u Svetom Trojstvu. Kao Bog, Sveti Duh može istinski djelovati kao Tješitelj i Savjetnik kojega je Isus obećao poslati (Ivan 14,16. 26; 15,26).
Pretplati se na:
Postovi (Atom)