Neki novi serijski ubojica pronašao je i desetu žrtvu. Ponovno se govori o gladi, ratovima ili potresima. To su trenuci u kojima ništa nema smisla, ništa se ne čini pošteno. Slušamo o mladim misionarima oje su ubili pripadnici nekoga plemena kojemu su htjeli učiniti dobro. Istovremeno saznajemo o mafijašima koji se na bogatim imanjima igraju sa svojim unucima.Nekim danima svijet nam se čini kao raj. Ustanemo, duboko udahnemo zrak na prozoru i pogledamo sunčev sjaj koji svako stablo, list po list, boji prekrasnim bojama.
U nekim trenucima život nam se čini vrlo dragocjenim: lice dragoga prijatelja na rastanku, tiha glazba koja odgovara našem raspoloženju, neočekivana naklonost nekoga djeteta. Nekim drugim danima svijet nam se čini kao pravi horor. Jedva da smo se probudili, već nas novinske naslovnice zapljuskuju vijestima o terorističkom napadu u kojem su žrtve opet bila djeca.
Što sve to znači? Možemo li u našem svijetu – koji je istovremeno i prekrasan i strašan – otkriti neki smisao? Ima li Bog nekakav plan s njim? Zašto smo ovdje? Zanima li se Bog stvarno za moj život ili sam samo mali kotačić u divovskom kozmičkom mehanizmu stroja?
Nema komentara:
Objavi komentar