Eden

Eden se prvi put spominje u Bibliji, u Knjizi Postanka. U hebrejskom jeziku ova riječ ima dva značenja: eden - sreća, zadovoljstvo, užitak; Eden - kraj u sjeverozapadnoj Mezopotamiji.

Eden - rajski vrt 

Prvobitno značenje riječi “Eden” odnosi se na rajski vrt. Eden je geografski naziv za područje kojemu se ne može odrediti položaj, a mogao je označavati stepu. U sumerskom jeziku riječ edin prevodi se kao pustinjska oaza. U hrvatskom Eden se prevodi kao raj, u perzijskom pardes, a u grčkom paradeisos.
Prema Bibliji, Eden je rajski vrt, raj zemaljski, tj. vrt na istoku kojega je zasadio Bog te su iz zemlje u njemu nikla svakovrsna stabla, među njima stablo života i stablo spoznaje dobra i zla. U Edenu je izvirala rijeka koja je natapala to područje i granala se u četiri kraka: Pišon, Gihon, Tigris i Eufrat. Bog je postavio čovjeka u edenski vrt da ga obrađuje i čuva. Nakon što su prvi ljudi, Adam i Eva, počinili grijeh, Bog ih je istjerao istočno od toga vrta. U Starom zavjetu Eden se koristi kao sinonim za Božji vrt gde ljude čeka velika sreća i blaženstvo (usp. Sir 24,31; Ez 28,13; Iz 51,3; Jl 2,3). Pojam raskošnog vrta razvio se nakon babilonskoga sužanjstva povezujući se s iranskim apstraktnim shvaćanjem raja kao boravišta pravednika. Ovakvo shvaćanje raja preuzelo je kršćanstvo.

Eden - kraj u sjeverozapadnoj Mezopotamiji

Drugo značenje riječi “Eden” odnosi se na geografsko ime kraja u sjeverozapadnoj Mezopotamiji. Asirci su to područje, koje se nalazi oko izvora rijeke Tigrisa nazvali Bit Adini. U Bibliji se navodi kako Asirci spominju da su uspjeli pokoriti Edence (usp. 2 Kr 19,12; Iz 37,12), a o njihovom pokorenju govori i prorok Amos (usp. Am 1,5). Na drugom mjestu u Bibliji se također spominju stanovnici Edena kao trgovci koji su donosili svoje proizvode na sajmove u Tiru.

Koja je prava religija za mene?

Odgovor: Restorani brze prehrane mame nas time što nam dozvoljavaju da naručimo hranu onako kako želimo. Neki caffee barovi mogu se pohvaliti s preko sto različitih okusa i vrsta kave. Čak i pri kupovini kuće ili automobila uvijek možemo tražiti one koji imaju sve opcije i forme koje želimo. Više ne živimo isključivo u svijetu čokolade, vanilije i jagode. Izbor je kralj! Možeš naći sve što želiš u skladu sa svojim ukusom i potrebama.

I tako, što je s religijom koja je prava za tebe? Šta je s religijom koja ne govori o grijehu, ništa ne zahtijeva i ne opterećuje gomilom dosadnih 'može' i 'ne može'? Ona tamo negdje postoji, baš kao što sam je i opisao, no je li religija stvarno nešto što se bira kao okus omiljenog sladoleda?

Postoji mnogo glasova koji se natječu za našu pažnju. Stoga, zašto bi netko stavio Isusa iznad, recimo, Muhameda ili Konfucija, Buddhe ili Charlesa Taze Russella ili Josepha Smitha? Na posljetku, ne vode li svi putevi u raj? Nisu li sve religije iste? Istina je da ne vode sve religije u raj niti svi putevi vode u Rim.

Sam Isus govori Božjim autoritetom jer je On sam pobijedio smrt. Muhamed, Konfucije i drugi trunu u svojim grobovima do danas, ali Isus je Božjom silom ustao iz groba tri dana nakon što je umro okrutnom smrću na rimskome križu. Svatko tko ima vlast nad smrću zaslužuje pažnju. Svatko tko ima vlast nad smrću zaslužuje da bude saslušan.

Dokaza koji potvrđuju Isusovo uskrsnuće ima mnogo. Prije svega, bilo je preko pet stotina svjedoka uskrsloga Krista! To je jako puno svjedoka. Pet stotina glasova ne može se zanemariti. Tu je i činjenica praznoga groba; Isusovi neprijatelji mogli su bez problema zaustaviti sve priče o uskrsnuću samo da su mogli pokazati njegovo mrtvo tijelo koje se raspada, ali nije bilo tijela za pokazati! Grob je bio prazan! Da, Isusov grob bio je pod jakom stražom naoružanih vojnika. Ako uzmemo u obzir da su njegovi najbliži učenici pobjegli u strahu od njegova uhićenja i raspeća, malo je vjerojatno da bi ova skupina uplašenih ribara otišla tako daleko da se direktno suprotstavi treniranim profesionalnim vojnicima. Jednostavna je činjenica da se Kristovom uskrsnuću ne može umanjiti značaj ni uz kakva objašnjenja.

Ponavljam, svatko tko ima silu nad smrću zaslužuje da bude saslušan. Isus je dokazao svoju moć nad smrću. Samim tim potrebno je da čujemo što On ima za reći. Isus tvrdi da je jedini put ka spasenju (Ivan 14,6). On nije bilo koji put; On nije jedan od mnogih, Isus je jedini put.

Taj isti Isus kaže: »Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti« (Matej 11,28). Ovo je grub svijet i život je težak. Većina nas poprilično smo iskrvareni, puni modrica i ožiljaka od borbe. Slažeš li se? Onda, što želiš? Oporavak ili suštu religiju? Živoga Spasitelja ili jednog od mnogih mrtvih »proroka«? Smisleni odnos ili prazne rituale? Isus nije izbor – Isus je JEDINI izbor!

Isus je prava »religija« ako tražiš oproštenje (Djela 10,43). Isus je prava »religija« ako tražiš smisleni odnos s Bogom (Ivan 10,10). Isus je prava »religija« ako tražiš vječni dom u raju (Ivan 3,16). Pouzdaj se u Isusa Krista kao svoga Spasitelja – nećeš požaliti! Vjeruj Mu da će ti oprostiti grijehe – nećeš se razočarati.

Ako želiš imati »ispravan odnos« s Bogom, ovdje je primjer molitve. Zapamti, izgovaranje ove molitve, ili bilo koje druge molitve, neće te spasiti. Jedino pouzdanje u Krista može te spasiti od grijeha. Ova je molitva samo način da izraziš Bogu svoju vjeru u Njega i zahvališ mu što ti je omogućio spasenje. »Bože, znam da sam sagriješio protiv Tebe i da zaslužujem kaznu. Ali Isus je preuzeo kaznu koju zaslužujem i oprostio mi na osnovu moje vjere u Njega. Okrećem se od svoga grijeha i pouzdajem se u Tebe za spasenje. Hvala Ti za Tvoju predivnu milost i oproštenje – dar vječnog života! Amen!«

Jeste li na osnovu ovoga što ste pročitali donijeli odluku da ćete slijediti Krista? Ako jeste, molimo vas da pritisnete tipku »Danas sam prihvatio Krista« dolje.

Berimbau Blues Dinho Nascimento no PercPan 2007

Je li katoličanstvo lažna religija? Jesu li katolici spašeni?

Odgovor: Najbitniji problem s Rimokatoličkom crkvom leži u vjerovanju da vjera u Krista nije dovoljna za spasenje. Biblija jasno i dosljedno tvrdi da primanje Isusa Krista kao Spasitelja, po milosti kroz vjeru, jamči spasenje (Ivan 1,12; 3,16. 18. 36; Djela 16,31; Rimljanima 10,9-10. 13; Efežanima 2,8-9). Rimokatolička crkva to odbacuje. Prema službenom stajalištu Rimokatoličke crkve, čovjek mora vjerovati u Isusa Krista I krstiti se I primiti Euharistiju zajedno s drugim sakramentima I pokoravati se odredbama Rimokatoličke crkve I vršiti zaslužna djela I ne umrijeti u bilo kojem smrtnom grijehu I itd., itd., itd. Katoličko odstupanje od Biblije po pitanju ovoga najbitnijeg pitanja, o spasenju, znači da katoličanstvo jest lažna religija. Čovjek koji vjeruje u ono što Katolička crkva službeno uči neće biti spašena. Bilo kakva tvrdnja da se djela ili rituali moraju dodati vjeri kako bi se postiglo spasenje zapravo znači da Isusova smrt nije bila dovoljna da u cjelosti plati naše spasenje. 

Premda je spasenje samo po vjeri najbitnije pitanje, ipak postoje mnoge druge razlike i proturječja. Rimokatolička crkva naučava mnoga vjerovanja koja se ne slažu s onime što uči Biblija. To su: apostolsko naslijeđe, štovanje svetaca ili Marije, molitve svecima ili Mariji, papa / papinstvo, krštenje beba, transupstancijacija, opće indulgencije / oproštajnice i Čistilište. Premda katolici tvrde kako ih Sveto pismo potvrđuje, ni jedno od ovih učenja nema nikakva temelja u jasnom učenju Svetoga pisma. Ti pojmovi temelje se na katoličkoj predaji, a ne na Božjoj riječi. Zapravo, svi proturječe biblijskim načelima.

Što se tiče pitanja »Jesu li katolici spašeni?«, na njega je nešto teže odgovoriti. Nije moguće dati sveopću izjavu o spasenju svih članova bilo koje kršćanske denominacije. Nisu SVI baptisti spašeni. Nisu ni SVI prezbiterijanci spašeni. Nisu ni SVI luterani spašeni. Spasenje se utvrđuje po osobnoj vjeri isključivo u Isusa za spasenje, a ne po nazivu denominacije. Unatoč nebiblijskim vjerovanjima i običajima Rimokatoličke crkve, postoje iskreni vjernici koji pohađaju rimokatoličke crkve. Mnogo je rimokatolika koji su se iskreno pouzdali isključivo u Isusa Krista za spasenje. Ipak, ovi katolički kršćani su vjernici unatoč učenju Rimokatoličke crkve a ne zbog njega. Katolička crkva donekle poučava iz Biblije i usmjerava ljude ka Isusu Kristu kao Spasitelju. Zbog toga, ljudi se ponekad spašavaju i u katoličkim crkvama. Biblija ima utjecaj gdje god ju naviještaju (Izaija 55,11). Katolički kršćani u Rimokatoličkoj crkvi ostaju iz neznanja o tome što ona zbilja vjeruje, zbog obiteljske tradicije i pritiska obitelji i prijatelja ili iz želje da i druge katolike pridobiju za Krista.

Katolička crkva u isto vrijeme mnoge odvodi od prave vjere i odnosa s Kristom. Nebiblijska vjerovanja i običaji Rimokatoličke crkve Kristovim neprijateljima često su pružala priliku da hule na Boga. Rimokatolička crkva nije crkva koju je Krist ustanovio. To nije crkva koja se temelji na apostolskom učenju (koje je opisano u Djelima apostolskim i novozavjetnim poslanicama). Premda su Isusove riječi u Marku 7,9 bile upućene farizejima, one točno opisuju Rimokatoličku crkvu: »Vi zgodno ukidate – nastavi on – Božju zapovijed da držite svoju predaju!«

Zanima li se Bog za mene?

Neki novi serijski ubojica pronašao je i desetu žrtvu. Ponovno se govori o gladi, ratovima ili potresima. To su trenuci u kojima ništa nema smisla, ništa se ne čini pošteno. Slušamo o mladim misionarima oje su ubili pripadnici nekoga plemena kojemu su htjeli učiniti dobro. Istovremeno saznajemo o mafijašima koji se na bogatim imanjima igraju sa svojim unucima.

Nekim danima svijet nam se čini kao raj. Ustanemo, duboko udahnemo zrak na prozoru i pogledamo sunčev sjaj koji svako stablo, list po list, boji prekrasnim bojama.

U nekim trenucima život nam se čini vrlo dragocjenim: lice dragoga prijatelja na rastanku, tiha glazba koja odgovara našem raspoloženju, neočekivana naklonost nekoga djeteta. Nekim drugim danima svijet nam se čini kao pravi horor. Jedva da smo se probudili, već nas novinske naslovnice zapljuskuju vijestima o terorističkom napadu u kojem su žrtve opet bila djeca.

Što sve to znači? Možemo li u našem svijetu – koji je istovremeno i prekrasan i strašan – otkriti neki smisao? Ima li Bog nekakav plan s njim? Zašto smo ovdje? Zanima li se Bog stvarno za moj život ili sam samo mali kotačić u divovskom kozmičkom mehanizmu stroja?

Uzmi, Gospodine,
i odgovori, na
sve moje slabosti,
mog srca,
mog um
i sve moje volje
sve sam i što sam.
Ti mi dali ovo,
Ti, Gospodine, ja vratiti sve
sve je tvoje.
Razpolagaj sa svim svojom voljom!
Daj mi samo svoju ljubav i milosrđe,
i da smo imali dovoljno.

Temelji li se štovanje svetaca / Marije na Bibliji?

Pitanje: Temelji li se štovanje svetaca / Marije na Bibliji?

Odgovor: Biblija bez ikakve sumnje govori da štovati smijemo jedino Boga. U Bibliji osim Boga štovanje primaju jedino lažni bogovi, koji su zapravo Sotona i njegovi demoni. Svi sljedbenici Gospoda Boga odbijaju da ih štuju. Petar i apostoli nisu dali da ih štuju (Djela 10,25-26; 14,13-14). Sveti anđeli odbijaju da ih štuju (Otkrivenje 19,10; 22,9). Odgovor je uvijek isti: »Štujte Boga!«

Rimokatolička crkva pokušava »premostiti« ova jasna biblijska načela time što tvrdi kako oni ne »štuju« Mariju ili svece, nego ih samo duboko poštuju. Međutim, korištenje neke druge riječi ne mijenja suštinu toga čina. Definicija riječi »poštovanje« glasi: »odnositi se s poštovanjem ili štovanjem.« Nigdje u Bibliji ne čitamo kako trebamo štovati bilo koga osim Boga. Nema ničeg pogrešnog u poštivanju vjernih kršćana koji su ovaj svijet napustili prije nas (vidi Hebrejima 11). Nema ničeg pogrešnog u poštivanju Marije kao Isusove zemaljske majke. Mariju Biblija opisuje kao »milosti puna« od Boga (Luka 1,28). U isto vrijeme, u Bibliji ne nalazimo nikakve upute o štovanju onih koji su otišli na Nebo. Svakako, trebamo slijediti njihov primjer, ali ne ih štovati, duboko poštovati ili obožavati!

Kada su primorani priznati da oni, zbilja, štuju Mariju, katolici tvrde kako oni kroz nju zapravo štuju Boga, time što hvale predivnu Božju tvorevinu. Marija je, u njihovu razmišljanju, najljepša i najčudesnija tvorevina, i slaveći nju oni zapravo slave njezina Stvoritelja. Za katolike, to je slično kao kada usmjeravamo slavu umjetniku time što hvalimo njegov kip ili sliku. Problem je u tome što Bog izričito zabranjuje da ga štujemo kroz stvorene stvari. Ne smijemo se ničemu klanjati niti štovati što je u obliku nebeskih ili ovozemaljskih bića (Izlazak 20,4-5). Rimljanima 1,25 ne može biti jasniji: »Istinu (su) Božju zamijenili lažju te se klanjali i iskazivali štovanje stvorenju mjesto Stvoritelju, koji je slavljen zauvijek. Amen.« Da, Bog je stvorio predivne i čudesne stvari. Istina, Marija je bila pobožna žena koja zaslužuje da je poštujemo. Ne, nipošto ne smijemo štovati Boga »neposredno« slaveći stvari (ili ljude) koje je stvorio. Takvo što je čisto idolopoklonstvo.

Najveći iskaz »štovanja« kojime katolici obasipaju Mariju i svece su molitve koje im upućuju. Kao što naredni članak pokazuje, molitva bilo kome izuzev Bogu protivi se Bibliji – molitve svecima i Mariji. Bez obzira moli li se Mariji i / ili svecima, ili se pak traže njihove molitve – ni jedno ni drugo ne temelji se na Bibliji. Molitva je čin štovanja. Kada se molimo Bogu, onda priznajemo da trebamo njegovu pomoć. Kada svoje molitve upućujemo bilo kome drugom osim Bogu znači, onda Bogu krademo slavu koja pripada samo njemu.

Katolici »štuju« Mariju i svece i tako što rade njihove kipove i slike. Mnogi katolici koriste slike Marije i / ili svetaca kao »talismane« (privjeske za sreću). Svako letimično čitanje Biblije otkrit će da je to otvoreno idolopoklonstvo (Izlazak 20,4-6; 1. Korinćanima 12,12; 1. Ivanova 5,21). Moljenje krunice je idolopoklonstvo. Paljenje svijeća ispred kipa ili portreta sveca je idolopoklonstvo. Zakopavanje Josipova kipa u nadi da ćete prodati svoj dom (i puno drugih stvari koje katolici rade) je idolopoklonstvo.

Tu se ne radi o terminologiji, jer problem je isti bez obzira opisujemo li to kao »štovanje« ili »poštovanje« ili pak nekim drugim izrazom. Svaki put kada nešto što pripada Bogu pripišemo nekome drugom, to je idolopoklonstvo. Biblija nas nigdje ne upućuje da štujemo, molimo se, pouzdajemo se ili »idoliziramo« bilo koga drugog osim Boga. Smijemo štovati jedino Boga. Slava, hvala i čast pripadaju isključivo Bogu. Jedino Bog je dostojan primiti ».... slavu, čast i moć...« (Otkrivenje 4,11). Jedino Bog je dostojan da ga štujemo, obožavamo i slavimo (Nehemija 9,6; Otkrivenje 15,4).