Je li katoličanstvo lažna religija? Jesu li katolici spašeni?
Odgovor: Najbitniji problem s Rimokatoličkom crkvom leži u vjerovanju da vjera u Krista nije dovoljna za spasenje. Biblija jasno i dosljedno tvrdi da primanje Isusa Krista kao Spasitelja, po milosti kroz vjeru, jamči spasenje (Ivan 1,12; 3,16. 18. 36; Djela 16,31; Rimljanima 10,9-10. 13; Efežanima 2,8-9). Rimokatolička crkva to odbacuje. Prema službenom stajalištu Rimokatoličke crkve, čovjek mora vjerovati u Isusa Krista I krstiti se I primiti Euharistiju zajedno s drugim sakramentima I pokoravati se odredbama Rimokatoličke crkve I vršiti zaslužna djela I ne umrijeti u bilo kojem smrtnom grijehu I itd., itd., itd. Katoličko odstupanje od Biblije po pitanju ovoga najbitnijeg pitanja, o spasenju, znači da katoličanstvo jest lažna religija. Čovjek koji vjeruje u ono što Katolička crkva službeno uči neće biti spašena. Bilo kakva tvrdnja da se djela ili rituali moraju dodati vjeri kako bi se postiglo spasenje zapravo znači da Isusova smrt nije bila dovoljna da u cjelosti plati naše spasenje.
Premda je spasenje samo po vjeri najbitnije pitanje, ipak postoje mnoge druge razlike i proturječja. Rimokatolička crkva naučava mnoga vjerovanja koja se ne slažu s onime što uči Biblija. To su: apostolsko naslijeđe, štovanje svetaca ili Marije, molitve svecima ili Mariji, papa / papinstvo, krštenje beba, transupstancijacija, opće indulgencije / oproštajnice i Čistilište. Premda katolici tvrde kako ih Sveto pismo potvrđuje, ni jedno od ovih učenja nema nikakva temelja u jasnom učenju Svetoga pisma. Ti pojmovi temelje se na katoličkoj predaji, a ne na Božjoj riječi. Zapravo, svi proturječe biblijskim načelima.
Što se tiče pitanja »Jesu li katolici spašeni?«, na njega je nešto teže odgovoriti. Nije moguće dati sveopću izjavu o spasenju svih članova bilo koje kršćanske denominacije. Nisu SVI baptisti spašeni. Nisu ni SVI prezbiterijanci spašeni. Nisu ni SVI luterani spašeni. Spasenje se utvrđuje po osobnoj vjeri isključivo u Isusa za spasenje, a ne po nazivu denominacije. Unatoč nebiblijskim vjerovanjima i običajima Rimokatoličke crkve, postoje iskreni vjernici koji pohađaju rimokatoličke crkve. Mnogo je rimokatolika koji su se iskreno pouzdali isključivo u Isusa Krista za spasenje. Ipak, ovi katolički kršćani su vjernici unatoč učenju Rimokatoličke crkve a ne zbog njega. Katolička crkva donekle poučava iz Biblije i usmjerava ljude ka Isusu Kristu kao Spasitelju. Zbog toga, ljudi se ponekad spašavaju i u katoličkim crkvama. Biblija ima utjecaj gdje god ju naviještaju (Izaija 55,11). Katolički kršćani u Rimokatoličkoj crkvi ostaju iz neznanja o tome što ona zbilja vjeruje, zbog obiteljske tradicije i pritiska obitelji i prijatelja ili iz želje da i druge katolike pridobiju za Krista.
Katolička crkva u isto vrijeme mnoge odvodi od prave vjere i odnosa s Kristom. Nebiblijska vjerovanja i običaji Rimokatoličke crkve Kristovim neprijateljima često su pružala priliku da hule na Boga. Rimokatolička crkva nije crkva koju je Krist ustanovio. To nije crkva koja se temelji na apostolskom učenju (koje je opisano u Djelima apostolskim i novozavjetnim poslanicama). Premda su Isusove riječi u Marku 7,9 bile upućene farizejima, one točno opisuju Rimokatoličku crkvu: »Vi zgodno ukidate – nastavi on – Božju zapovijed da držite svoju predaju!«
Zanima li se Bog za mene?
Neki novi serijski ubojica pronašao je i desetu žrtvu. Ponovno se govori o gladi, ratovima ili potresima. To su trenuci u kojima ništa nema smisla, ništa se ne čini pošteno. Slušamo o mladim misionarima oje su ubili pripadnici nekoga plemena kojemu su htjeli učiniti dobro. Istovremeno saznajemo o mafijašima koji se na bogatim imanjima igraju sa svojim unucima.Nekim danima svijet nam se čini kao raj. Ustanemo, duboko udahnemo zrak na prozoru i pogledamo sunčev sjaj koji svako stablo, list po list, boji prekrasnim bojama.
U nekim trenucima život nam se čini vrlo dragocjenim: lice dragoga prijatelja na rastanku, tiha glazba koja odgovara našem raspoloženju, neočekivana naklonost nekoga djeteta. Nekim drugim danima svijet nam se čini kao pravi horor. Jedva da smo se probudili, već nas novinske naslovnice zapljuskuju vijestima o terorističkom napadu u kojem su žrtve opet bila djeca.
Što sve to znači? Možemo li u našem svijetu – koji je istovremeno i prekrasan i strašan – otkriti neki smisao? Ima li Bog nekakav plan s njim? Zašto smo ovdje? Zanima li se Bog stvarno za moj život ili sam samo mali kotačić u divovskom kozmičkom mehanizmu stroja?
Temelji li se štovanje svetaca / Marije na Bibliji?
Pitanje: Temelji li se štovanje svetaca / Marije na Bibliji?
Odgovor: Biblija bez ikakve sumnje govori da štovati smijemo jedino Boga. U Bibliji osim Boga štovanje primaju jedino lažni bogovi, koji su zapravo Sotona i njegovi demoni. Svi sljedbenici Gospoda Boga odbijaju da ih štuju. Petar i apostoli nisu dali da ih štuju (Djela 10,25-26; 14,13-14). Sveti anđeli odbijaju da ih štuju (Otkrivenje 19,10; 22,9). Odgovor je uvijek isti: »Štujte Boga!«
Rimokatolička crkva pokušava »premostiti« ova jasna biblijska načela time što tvrdi kako oni ne »štuju« Mariju ili svece, nego ih samo duboko poštuju. Međutim, korištenje neke druge riječi ne mijenja suštinu toga čina. Definicija riječi »poštovanje« glasi: »odnositi se s poštovanjem ili štovanjem.« Nigdje u Bibliji ne čitamo kako trebamo štovati bilo koga osim Boga. Nema ničeg pogrešnog u poštivanju vjernih kršćana koji su ovaj svijet napustili prije nas (vidi Hebrejima 11). Nema ničeg pogrešnog u poštivanju Marije kao Isusove zemaljske majke. Mariju Biblija opisuje kao »milosti puna« od Boga (Luka 1,28). U isto vrijeme, u Bibliji ne nalazimo nikakve upute o štovanju onih koji su otišli na Nebo. Svakako, trebamo slijediti njihov primjer, ali ne ih štovati, duboko poštovati ili obožavati!
Kada su primorani priznati da oni, zbilja, štuju Mariju, katolici tvrde kako oni kroz nju zapravo štuju Boga, time što hvale predivnu Božju tvorevinu. Marija je, u njihovu razmišljanju, najljepša i najčudesnija tvorevina, i slaveći nju oni zapravo slave njezina Stvoritelja. Za katolike, to je slično kao kada usmjeravamo slavu umjetniku time što hvalimo njegov kip ili sliku. Problem je u tome što Bog izričito zabranjuje da ga štujemo kroz stvorene stvari. Ne smijemo se ničemu klanjati niti štovati što je u obliku nebeskih ili ovozemaljskih bića (Izlazak 20,4-5). Rimljanima 1,25 ne može biti jasniji: »Istinu (su) Božju zamijenili lažju te se klanjali i iskazivali štovanje stvorenju mjesto Stvoritelju, koji je slavljen zauvijek. Amen.« Da, Bog je stvorio predivne i čudesne stvari. Istina, Marija je bila pobožna žena koja zaslužuje da je poštujemo. Ne, nipošto ne smijemo štovati Boga »neposredno« slaveći stvari (ili ljude) koje je stvorio. Takvo što je čisto idolopoklonstvo.
Najveći iskaz »štovanja« kojime katolici obasipaju Mariju i svece su molitve koje im upućuju. Kao što naredni članak pokazuje, molitva bilo kome izuzev Bogu protivi se Bibliji – molitve svecima i Mariji. Bez obzira moli li se Mariji i / ili svecima, ili se pak traže njihove molitve – ni jedno ni drugo ne temelji se na Bibliji. Molitva je čin štovanja. Kada se molimo Bogu, onda priznajemo da trebamo njegovu pomoć. Kada svoje molitve upućujemo bilo kome drugom osim Bogu znači, onda Bogu krademo slavu koja pripada samo njemu.
Katolici »štuju« Mariju i svece i tako što rade njihove kipove i slike. Mnogi katolici koriste slike Marije i / ili svetaca kao »talismane« (privjeske za sreću). Svako letimično čitanje Biblije otkrit će da je to otvoreno idolopoklonstvo (Izlazak 20,4-6; 1. Korinćanima 12,12; 1. Ivanova 5,21). Moljenje krunice je idolopoklonstvo. Paljenje svijeća ispred kipa ili portreta sveca je idolopoklonstvo. Zakopavanje Josipova kipa u nadi da ćete prodati svoj dom (i puno drugih stvari koje katolici rade) je idolopoklonstvo.
Tu se ne radi o terminologiji, jer problem je isti bez obzira opisujemo li to kao »štovanje« ili »poštovanje« ili pak nekim drugim izrazom. Svaki put kada nešto što pripada Bogu pripišemo nekome drugom, to je idolopoklonstvo. Biblija nas nigdje ne upućuje da štujemo, molimo se, pouzdajemo se ili »idoliziramo« bilo koga drugog osim Boga. Smijemo štovati jedino Boga. Slava, hvala i čast pripadaju isključivo Bogu. Jedino Bog je dostojan primiti ».... slavu, čast i moć...« (Otkrivenje 4,11). Jedino Bog je dostojan da ga štujemo, obožavamo i slavimo (Nehemija 9,6; Otkrivenje 15,4).
Sam
Daj mi sposobnost, da budem sam
nek postatne moj navika,
da izlazim svaki dan van,
između stabala i biljke,
između svega što raste,
i tamo neka budem sama,
da se zahvalim u molitvi,
i govori da si jedini
kojemu pripadam.
nek postatne moj navika,
da izlazim svaki dan van,
između stabala i biljke,
između svega što raste,
i tamo neka budem sama,
da se zahvalim u molitvi,
i govori da si jedini
kojemu pripadam.
Vjera
Vjera bez ljubavi čini nas fanatičnim,
Dužnost bez ljubavi čini nas ljuti
Crvena ne vole raditi pedantan,
Snaga bez ljubavi čini nas nasilnim,
Pravda bez ljubavi čini nas okrutnim,
i život bez ljubavi čini nas bolesnima.
13 Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči.
2Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznaje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam!
3I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao -ništa mi koristilo ne bi.
4Ljubav je velikodušna, dobrostiva je, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se;
5nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo;
6ne raduje se nepravdi, a raduje se istini;
7sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.
8Ljubav nikad ne prestaje. Gdje su proročanstva, ona će prestati! Gdje su jezici ona će umuknuti. Gdje je znanje ona će nestati.
9Jer djelomično je naše znanje, i djelomično prorokovanje.
10A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično.
11Kad sam bio dijete, govori sam kao dijete, shvaćao kao dijete, razmišljao kao dijete.
A kad postao zreo čovjek, odbacih ono djetinje.
12Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice!
Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat!
13A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav.
( 1 Korinćanima 13 )
Pretplati se na:
Postovi (Atom)