Pjesma mom maćiću

Maćiću moj stalno mislim nate,

često u mislima se pitam,

kad će oni ludi dani da se vrate.

Kad sam ugledao, tvoje

bespomoćno krhko tijelo kako leži na cesti,

u suzama sam se pito,

gdje si se to ti skito,

voli bi prijatelju moj mali,

da smo opet zajedno, i da me

ponekad ugrizeš za prst,

onako nježno kako si znao.

Ribička priča  

Som svoj brk od,

mamca krije,

crvenperka podmuklo mu se smije,

karas polako plovak prema dole vuče,

mislim da mu do života više stalo nije.

Nosaći na Dravi cirkuse prave,

na brzacima pastrva se podmuklo smije,

Do ničega joj stalo nije.

Ribič nije lako biti to nesmeš kriti…

Zec i lija

Zec išao šumom i vido liju,

kako se u krug mota.

Pa odlučio da ju

malo smota.

Dolazim

Istina je. Stojim, pred

vratima srca tvog.

I onda kad sumnjaš

da to nisam ja,

vrata tvog srca,

otvaraju se i sumnja 

nestat će sva.

Dolazim, tiho i neprimjetno

u srce tvoje, donosim ti

mnoge darove, i blagoslove.

Dolazim, sa željom,

da ti oprtim

i da ti kažem želje,

srca svog.

U tome mi pomaže

dragi Bog.

Govori mi Isus

Sjedim na klupi, i gledam

u ljude, namršteni svi nekud jure.

Kao, da nikome, baš ni malo,

Stalo nije.

Pogledah u nebo a ono,

Kao da mi se smije.

To mi Isus govori,

sve će biti kao prije.

Evo, samo što prošlo nije.

Nevrijeme

U mom gradu nevrijeme

se sprema,

sve je pusto nigdje

nikog nema.

Oluja je sve bliže i bliže.

A ja u tišini Crkve

sjedim i na

Isusa se sjetim. 

Sa ovime što je napisano ne želim pridobiti nikakvu pažnju i odvući vas iz vaše Crkve ili zajednice . Naprotiv želim vam reći istinu,  pišem iz razloga da vam pokažem što biblija uči, a što Rimokatolička crkva uči.

Obavezat ću se na neke poznate teme u Rimo katolicizmu, ne želim ako ovo čitaš da živiš u ne znanju i u ropstvu grijeha, već ti želim pokazati što Božja  riječ Biblija govori o nauci Rimokatoličke crkve.

Što Biblija kaže o klanjanju kipovima i slikama svetaca?

Neke crkve poput Rimokatoličke crkve, uporno tvrde da je obožavanje i klanjanje kipovima i slikama po Božjem zakonu. U katekizmu Rimokatoličke Crkve piše:  „ Polazeći od utjelovljenja Sina Božjega,opravdano je štovanje svih slika.“

Božja riječ Biblija zabranjuje takvo štovanje zabranjuje.

(Izlazak 20:3-6)

3Nemoj imati drugih bogova uz mene. 4Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. 5Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog koljena, 6a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.

(Ponovljeni zakon 4:15-19)

15Pazite dobro! Onoga dana kad vam je Jahve, Bog vaš, govorio ispred ognja na Horebu, niste vidjeli nikakva lika, 16da se ne biste pokvarili te da ne biste pravili sebi kakva klesana lika, kipa muškoga ili ženskoga obličja, 17ni obličja kakve životinje što je na zemlji, ni obličja kakve ptice što pod nebom lijeta, 18ni obličja bilo čega što po zemlji gmiže, ni obličja kakve ribe što je u vodi pod zemljom 19i da se ne bi, kad digneš svoje oči prema nebu te vidiš sunce, mjesec i zvijezde - svu nebesku vojsku - dao zavesti da im se klanjaš i da im iskazuješ štovanje.

(Izaija  44:15-19)

15Čovjeku su dobra za vatru; uzima ih da se ogrije; pali ih da ispeče kruh. Ali od njih pravi sebi i boga pred kojim pada ničice, pravi kip i klanja mu se. 16Polovinom od toga naloži, dakle, oganj, peče meso na žeravi, jede pečenku i siti se: grije se i govori: "Ah, grijem se i uživam uz vatru." 17Ali od onoga što preostane pravi sebi boga, svog kumira, pada pred njim ničice i klanja mu se i moli: "Spasi me, jer si ti moj bog."

18Ne znaju oni i ne razumiju: zaslijepljene su im oči pa ne vide, i srce pa ne shvaćaju. 19Takav ne razmišlja, nema u njega znanja ni razbora da sebi kaže: "Polovinom od ovoga naložio sam oganj, na žeravici ispekao kruh, ispržio meso koje sam pojeo, pa zar ću od ostatka načiniti gnusobu? Zar ću se komadu drveta klanjati?"  Svima bi trebalo biti jasno da Gospodin u Bibliji zabranjuje klanjanje kipovima.

 Je li potrebno krsti malu djecu?

U katekizmu Rimokatoličke crkve piše. Budući da se rađaju sa istočnim grijehom (djeca), od vlasti zloga i preneseni u kraljevstvo slobode djece Božje.

(Matej 19:13-15)

13Tada mu doniješe dječicu da na njih stavi ruke i pomoli se. A učenici im branili. 14Nato će im Isus: "Pustite dječicu i ne priječite im k meni jer takvih je kraljevstvo nebesko!" 15I položi ruke na njih pa krene odande.

Kad osoba odraste do razumijevanja, da zna što čini i kome se predaje, onda se krsti, uranjanjem u vodu ne voljom oca ili majke neko dobrovoljno. Sam nam je primjer dao Isus Krist kada ga je krstio Ivan Krstitelj sa trideset godina.

(Matej 4:3-14)

3 Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti. 14Ivan ga odvraćaše: "Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?"  15Ali mu Isus odgovori: "Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!" Tada mu popusti.

Može li svećenik opraštati grijehe?

U katekizmu Rimokatoličke crkve piše (strana 59, odsjek 201) Crkva ima poslanje i moć opraštanja grijeha.

Običan čovjek ne može oprostiti grijehe, drugome čovjeku. Kao ni grešnik ne može oprostiti, drugome grešniku. Ako kažemo da svećenik (čovjek) može opraštati grijehe, vrijeđamo Boga.

(Marko 2:7)

⁷Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?"

Sasvim je drugo značenje, na primjer, ako propovijedajući Evanđelje kažemo osobi: prihvatiš li Isusa Krista kao svog Spasitelja, grijesi će ti biti oprošteni. Ako ga ne prihvatiš, tvoji grijesi nisu oprošteni.

(Djela 10:43)

43"Za njega svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha."

Svi koji vjeruju u ime Isusovo dobit će oproštenje grijeha. Treba živjeti za Isusa, a ne za Crkvu. Apostoli nisu zahtijevali da im se ljudi ispovijedaju. Isus to nije učio.

 Jeli moguće ponovno žrtvovati Sina Božjega?

Nije li predivno to što je Isus učinio za nas. Isus se predao kao žrtva na brdu Kalvarije, na križu za naše grijehe, pa ista žrtva neće nikad više  biti potrebna. Gdje je opraštanje grijeha, tamo nema žrtve za grijeh.

(Hebrejima 10:11-12)

11I svaki je svećenik dan za danom u bogoslužju te učestalo prinosi iste žrtve, koje nikako ne mogu odnijeti grijeha. 12A ovaj (Isus Krist) , pošto je prinio jednu jedincatu žrtvu za grijehe, zauvijek sjede zdesna Bogu.

Prema ovom, u Bibliji  vidimo da dnevne žrtve ne mogu nikada oduzimati grijehe, jer je Isus jednom zauvijek žrtvovan.

Kronologija nekih dogmi uvedenih u tradiciju

Rimokatoličke Crkve

Godine 300. Počeli moliti za mrtve

Godine 375. Počeli se moliti svecima i anđelima

Godine 394. Počeli govoriti misu

Godine 431. Počeli obožavati Mariju

Godine 500. Svećenici se počeli oblačiti drugačije nego ostali vjernici

Godine 593. Purgatorija- teorija čistilište

Godine 600. Misa počela na latinskom jeziku

Godine 607. Prvi papa Bonifacije 3.

Godine 609. Ljubljenje papinih nogu

Godine 786. Obožavanje slika i kipova

Godine 850. Blagoslivljanje vode

Godine 998. Post u petak

Godine 1079. Svećenici se prestali ženiti 

Godine 1090. Uvedena krunica

Godine 1186. Inkvizicija-Katolička crkva ubija prave Kršćanine 

Godine 1190. Prodavanje zemlje u raj

Godine 1215. Papa proglašen bez grijeha

Godine 1220. Klanjanje hostiji

Godine 1229. Čitanje Biblije zabranjeno običnim ljudima

Godine 1534. Jezuitski red, vatikanska vojska za represiju

Godine 1854. Marija proglašena bez grijeha

Godine 1870. Papina riječ važnija od Biblije –njegova riječ perfektna 

Godine 1930. Državne škole osuđene, proklete.

Godine 1951. Da se Marija uzdignula tijelom na nebesa

Godine 1965. Marija nazvana majkom crkve

(Otkrivenje 22:18-19)

18Ja svjedočim svakomu tko sluša riječi proroštva u ovoj knjizi: Tko ovomu što doda, Bog će njemu dodati zla napisana u ovoj knjizi. 19I tko oduzme od riječi proroštva u ovoj knjizi, Bog će mu oduzeti udio na stablu života i na svetom gradu - na svemu što je napisano u ovoj knjizi.

         

(Ponovljeni zakon 4:2,13)

2Niti što nadodajte onome što vam zapovijedam niti što od toga oduzimajte; vršite zapovijedi Jahve, Boga svoga, što vam ih dajem.

13Objavio vam je svoj Savez i naložio vam da ga vršite - Deset zapovijedi, što ih ispisa na dvije kamene ploče.  

(1.Korinćanima 13)

¹³ Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči.

2Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznaje;  i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam!

3I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao -ništa mi koristilo ne bi.

4Ljubav je velikodušna, dobrostiva je, ne zavidi, ljubav se ne hvasta,  ne nadima se;

5nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo;

6ne raduje se nepravdi, a raduje se istini;

7sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.

8Ljubav nikad ne prestaje. Gdje su proročanstva, ona će prestati! Gdje su jezici ona će umuknuti. Gdje je znanje ona će nestati.

9Jer djelomično je naše znanje, i djelomično prorokovanje.

10A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično.

11Kad sam bio dijete, govori sam kao dijete, shvaćao kao dijete, razmišljao kao dijete.

A kad postao zreo čovjek, odbacih ono djetinje.

12Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice!

          Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat!

13A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav.

Javno ću iskritizirati Rimokatoličke svećenike, jer drže ovaj narod u neznanju.

I drže u ropstvu  grijeha.   

ABADA-CAPOEIRA

Temelji li se univerzalizam / vjerovanje da će se svi ljudi spasiti na Bibliji?

Odgovor: Univerzalizam je vjerovanje da će se svi spasiti. Puno ljudi danas vjeruje u »sveopće spasenje«, odnosno da će na kraju svi ljudi završiti na Nebu s Gospodinom. Neki odbacuju biblijsko učenje po tom pitanju zato što im se možda teško pomiriti s mišlju da će muškarci i žene živjeti u vječnoj muci u Paklu. Neki do takvoga zaključka dolaze zato što su stavili prevelik naglasak na Kristovoj ljubavi i samilosti, tako da vjeruju da će Bog iskazati milosrđe svakoj živoj duši. Ipak, Biblija uči da će neki ljudi provesti vječnost u paklu, dok će drugi vječnost provesti u Raju s Gospodinom.

Kao prvo, dokaz da će nespašeni ljudi zauvijek boraviti u Paklu. Sam Isus je potvrdio da će vrijeme koje će otkupljeni provesti na Nebu trajati jednako dugo koliko će neotkupljeni provesti u Paklu. U Mateju 25,46 piše: »Ovi [neotkupljeni] će otići u muku VJEČNU, a pravednici u život VJEČNI« (naglasak naknadno dodan). Neki vjeruju da će ljudi u paklu jednostavno prestati postojati, ali sâm Gospodin je rekao da će to trajati vječno. Ova »vječna vatra« prethodno je spomenuta i u Mateju 25,41. U Marku 9,44 Isus govori o Paklu kao o »neugasivom ognju«. On se nikada neće ugasiti zato što će vječno gorjeti.

Kako može čovjek izbjeći taj »neugasivi oganj«? Mnogi vjeruju kako svi putevi vode u nebo, ili pak smatraju da je Bog toliko pun ljubavi i milosrđa da će sve ljude pustiti da uđu u Nebo. Međutim, iako je Bog zbilja pun ljubavi i milosrđa, upravo su ga te vrline potaknule da pošalje svoga Sina, Isusa Krista na zemlju da umre na križu za nas. Isus Krist je jedina vrata koja vode u vječnost na Nebu. U Djelima 4,12 piše: »Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti.« 1. Timoteju 2,5 glasi: »jedan je Bog, jedan je posrednik između Boga i ljudi: čovjek Krist Isus koji dade samog sebe kao otkup mjesto sviju …« U Ivanu 14,6, Isus kaže: »Ja sam put, istina i život ... Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.« Ivan 3,16: »Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine NI JEDAN KOJI U NJ VJERUJE, već da ima život vječni.« Čovjek koji odluči odbiti Božjega Sina ne ispunjava zahtjev za spasenje (Ivan 3,16. 36).

Sa stihovima poput ovih, postaje nam posve jasno da se univerzalizam, to jest vjerovanje u spasenje svih ljudi, suprotstavlja Bibliji. Univerzalizam nije u skladu s onime što naučava Pismo. I dok mnogi ljudi danas optužuju kršćane da su netolerantni i »isključivi«, važno je upamtiti da je sam Krist izrekao ove riječi. Kršćanstvo nije samo po sebi razvilo ove ideje, već kršćani samo govore ono što je Gospodin već rekao. Ljudi odlučuju da će odbaciti poruku zato što se ne žele suočiti sa svojim grijehom i priznati da im je Gospodin potreban da ih spasi. Oni koji kažu da će ljudi koji odbiju Božju ponudu spasenja po njegovu Sinu omalovažavaju Božju svetost i pravednost, te niječu da im je potrebna Isusova žrtva.

Što je agnosticizam?

Odgovor: Agnosticizam je gledište prema kojemu je nemoguće znati ili dokazati postoji li Bog. Riječ »agnostik« u suštini znači »bez znanja«. Agnosticizam je intelektualno pošteniji oblik ateizma. Ateizam tvrdi da Bog ne postoji – nedokazano stajalište. Agnostici tvrde da se Božje postojanje ne može ni dokazati ni opovrći – da nije moguće znati postoji li Bog. U tome smislu, agnosticizam je u pravu. Božje postojanje ne može se iskustveno dokazati niti opovrći.

Biblija nam kaže da moramo prihvatiti vjerom da Bog postoji. Hebrejima 11,6 kaže: »A bez vjere nemoguće mu je ugoditi, jer onaj koji želi pristupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog i da nagrađuje one koji ga traže.« Bog je duh (Ivan 4,24) tako da ga nije moguće vidjeti niti opipati. Ukoliko se Bog ne odluči objaviti, u suštini je nevidljiv našim osjetilima (Rimljanima 1,20). Biblija nas poučava da se Božja opstojnost može jasno vidjeti u svemiru (Psalam 19,1-4), osjetiti u prirodi (Rimljanima 1,18-22) i potvrditi u našim srcima (Propovjednik 3,11).

Agnosticizam je u suštini nespremnost da se donese odluka u prilog ili protiv Božjega postojanja. U konačnici, to je neka vrsta neodlučnog stajališta. Teisti vjeruju da Bog postoji. Ateisti vjeruju da Bog ne postoji. Agnostici vjeruju da ne bismo trebali vjerovati niti nevjerovati u Božju opstojnost – jer nije moguće znati što je istina.

Hajdemo, argumenta radi, odbaciti jasne i neosporive dokaze da Bog postoji. Ako bismo stajališta teizma i ateizma / agnosticizma stavili na istu razinu, u što je »razumnije« vjerovati – u pogledu mogućnosti života nakon smrti? Ako nema Boga, onda će teisti i ateisti / agnostici nakon smrti svi jednako prestati postojati? No ako Bog postoji, kada umru ateisti i agnostici će trebati Nekome dati račun. S ove perspektive, svakako je »razumnije« biti teist nego ateist / agnostik. Ukoliko se ni jedno stajalište ne može dokazati niti opovrći, ne čini li vam se mudrim učiniti sve što je u našoj moći kako bismo vjerovali u ono stajalište čiji će krajnji rezultat u konačnici i vječnosti biti puno poželjniji?

Normalno je sumnjati. Na ovome svijetu ima toliko toga što ne razumijemo. Ljudi često sumnjaju u Božje postojanje zato što ne razumiju ili se ne slažu s onime što On čini i dopušta. Međutim, kao ograničena ljudska bića ne možemo očekivati da ćemo shvatiti beskonačnog Boga. U Rimljanima 11,33-34 čitamo: »O dubino bogatstva, mudrosti i znanja Božjega! Kako su nedokučive njegove odluke, i kako su neistraživi njegovi putovi! Tko je naime upoznao Gospodnju misao? Tko li mu je bio savjetnik?« Moramo vjerovati u Boga po vjeri i pouzdati se u njegove puteve po vjeri. Bog je spreman i voljan objaviti se na nezamislive načine onima koji žele vjerovati u njega. U Ponovljenom zakonu 4,29 piše: »Ondje ćeš tražiti Jahvu, Boga svoga. I naći ćeš ga ako ga budeš tražio svim srcem svojim i svom dušom svojom.«

Što je ateizam?

Odgovor: Ateizam je gledište da Bog ne postoji. Ateizam nije ništa novo. Psalam 14,1 »Bezumnik reče u srcu: ‘Nema Boga.’« Nedavni statistički podaci pokazuju da sve veći broj ljudi postaje ateistima, a čak 10% ljudi na svijetu izdaje se za pobornike ateizma. Dakle, zašto sve više ljudi postaje ateistima? Je li ateizam zbilja tako logično stajalište kako to tvrde ateisti?

Zašto ateizam uopće postoji? Zašto se Bog jednostavno ne objavi ljudima i tako dokaže da postoji? Sigurno bi svi vjerovali u Boga kada bi im se on pokazao! Problem s ovom idejom jest taj što Bog ne želi samo uvjeriti ljude da postoji. Bog želi da se ljudi pouzdaju u njega po vjeri (2. Petrova 3,9) i prihvate njegov dar spasenja (Ivan 3,16). Istina je, Bog bi se mogao pojaviti i jednom zauvijek pokazati da postoji. Problem je u tome što je Bog puno puta u Starome zavjetu (Postanak 6-9; Izlazak 14,21-22; 1. Kraljevima 18,19-31) jasno pokazao da postoji. Jesu li ljudi vjerovali da Bog postoji? Jesu! Jesu li se obratili od svojih zlih puteva i bili poslušni Bogu? Nisu! Čovjek koji nije spreman prihvatiti da Bog postoji po vjeri, definitivno nije spreman prihvatiti Isusa Krista kao svoga Spasitelja po vjeri (Efežanima 2,8-9). To je Božja želja – da ljudi postanu kršćani, a ne samo teisti (oni koji vjeruju da Bog postoji).

Biblija nam govori da se Božje postojanje mora prihvatiti po vjeri. U Hebrejima 11,6 piše: »A bez vjere nemoguće mu je ugoditi, jer onaj koji želi pristupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog i da nagrađuje one koji ga traže.« Biblija nas podsjeća da su blagoslovljeni oni koji vjeruju i pouzdaju se u Boga po vjeri: »Isus mu reče: 'Jer me vidiš, vjeruješ. Blago onima koji će vjerovati, a da nisu vidjeli’« (Ivan 20,29).

Činjenica da se Božje postojanje mora prihvatiti po vjeri ne znači da je vjerovanje u Boga nelogično. Postoji puno dobrih argumenata u prilog Božje opstojnosti. Molimo vas da posjetite stranicu »Postoji li Bog?«. Biblija uči da se Božje postojanje jasno može vidjeti u svemiru (Psalam 19,2-5), u prirodi (Rimljanima 1,18-22) i u našim srcima (Propovjednik 3,11). Rekavši sve to, važno je ponoviti da se postojanje Boga ne može dokazati, nego se mora prihvatiti po vjeri.

U isto vrijeme, potrebno je jednako vjere da se vjeruje u ateizam. Onaj koji iznosi apsolutnu izjavu »Bog ne postoji!« zapravo tvrdi da zna baš sve što se može znati o baš svemu – te da je posjetio svaki djelić svemira – te da je posvjedočio svemu što se moglo vidjeti. Naravno, ni jedan ateist to ne tvrdi. Ateisti ne mogu dokazati da Bog, recimo, ne živi u središtu sunca ili ispod Jupiterevih oblaka ili pak na nekoj udaljenoj nebuli. To se ne može dokazati, tako da se ne može dokazati ni da Bog ne postoji. Ateist treba imati jednako vjere koliko i teist.

Prema tome, vraćamo se na početak. Ateizam se ne može dokazati, a Božje postojanje mora se prihvatiti po vjeri. Ja čvrsto vjerujem da Bog postoji. Spremno prihvaćam da se moje vjerovanje u Boga osniva na vjeri. U isto vrijeme, čvrsto odbacujem ideju da vjerovanje u Boga nije logično. Vjerujem da se Božja opstojnost može jasno vidjeti, snažno osjetiti te da se njegova nužnost može filozofski i znanstveno dokazati. Ponovno, želite li više informacija, posjetite našu stranicu »Postoji li Bog?«. »Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih. Dan danu to objavljuje, a noć noći glas predaje. Nije to riječ, a ni govor nije, nije ni glas što se može čuti, al' po zemlji razliježe se jeka, riječi sve do nakraj svijeta sežu« (Psalam 19,2-5).

Tko je Sveti Duh?

Odgovor: Postoje mnoga pogrešna shvaćanja o identitetu Svetoga Duha. Neki shvaćaju Svetoga Duha kao mističnu silu. Drugi ga misle da je on neosobna silu koju Bog daje Kristovim sljedbenicima. Što Biblija kaže o identitetu Svetoga Duha? Jednostavno rečeno – Biblija kaže da je Sveti Duh Bog. Biblija također kaže da je Sveti Duh Osoba, Biće sa svojim umom, osjećajima i voljom.

Činjenica da je Sveti Duh Bog jasno se vidi u mnogim Pismima, uključujući Djela 5,3-4. U ovim stihovima Petar se suprotstavlja Ananiji zbog toga što je lagao Svetom Duhu i kaže mu da »nije slagao ljudima, nego Bogu«. Iz ove izjave je jasno da je laganje Svetom Duhu ujedno laganje Bogu. Isto tako, znamo da je Sveti Duh Bog po tome što posjeduje atribute, odnosno karakteristike Boga. Primjerice, u Psalmu 139,7-8 vidimo činjenicu da je Sveti Duh sveprisutan: »Kamo da idem od duha tvojega, i kamo da od tvog lica pobjegnem? Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si.« Potom u 1. Korinćanima 2,10-11 vidimo karakteristiku sveznajućega Svetog Duha: »A nama je to Bog objavio po Duhu, jer Duh sve ispituje, čak i dubine Božje. Ta tko od ljudi zna čovjekove tajne, osim čovječjega duha koji je u njemu? Tako nitko ne zna Božjih tajna, osim Božjega Duha.«

Možemo znati da je Sveti Duh zaista Osoba jer posjeduje um, osjećaje i volju. Sveti Duh misli i zna (1. Korinćanima 2,10). Svetoga Duha možemo ražalostiti (Efežanima 4,30). Sveti Duh posreduje za nas (Rimljanima 8,26-27). Sveti Duh donosi odluke u skladu s njegovom voljom (1. Korinćanima 12,7-11). Sveti Duh je Bog, treća »Osoba« u Svetom Trojstvu. Kao Bog, Sveti Duh može istinski djelovati kao Tješitelj i Savjetnik kojega je Isus obećao poslati (Ivan 14,16. 26; 15,26).