Daj mi sposobnost, da budem sam
nek postatne moj navika,
da izlazim svaki dan van,
između stabala i biljke,
između svega što raste,
i tamo neka budem sama,
da se zahvalim u molitvi,
i govori da si jedini
kojemu pripadam.
Vjera
Vjera bez ljubavi čini nas fanatičnim,
Dužnost bez ljubavi čini nas ljuti
Crvena ne vole raditi pedantan,
Snaga bez ljubavi čini nas nasilnim,
Pravda bez ljubavi čini nas okrutnim,
i život bez ljubavi čini nas bolesnima.
13 Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči.
2Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznaje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam!
3I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao -ništa mi koristilo ne bi.
4Ljubav je velikodušna, dobrostiva je, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se;
5nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo;
6ne raduje se nepravdi, a raduje se istini;
7sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.
8Ljubav nikad ne prestaje. Gdje su proročanstva, ona će prestati! Gdje su jezici ona će umuknuti. Gdje je znanje ona će nestati.
9Jer djelomično je naše znanje, i djelomično prorokovanje.
10A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično.
11Kad sam bio dijete, govori sam kao dijete, shvaćao kao dijete, razmišljao kao dijete.
A kad postao zreo čovjek, odbacih ono djetinje.
12Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice!
Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat!
13A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav.
( 1 Korinćanima 13 )
Nešto mu se mota po glavi
Već neko vrijeme promatram život ptica, kako se kreću, što rade itd. Najzanimljivije su mi vrabac i kos. Ta mala štetočina vrabac može biti i te kako zanimljiva, da ne bi mogao vam to opisati. Pjesma koju sam napisao o toj maloj štetočini će vam reći sve.
Vrabac mali nešto mu
se mota po glavi.
Mira nema nešto
za jelo si sprema.
Uokolo, naokolo
malo trčkara malo leti.
Čeka mrava da van izleti
Malo na voće, malo na povrće
iz grane na granu leti.
Nešto se opet sjeti, pa u vrt malo sleti.
Što mu na pamet pada?
Tko će od nas znati?
Samo pizdarije i ludorije radi.
Što se tom malom vrapcu vrti po glavi?
Pjesma mom maćiću
Maćiću moj stalno mislim nate,
često u mislima se pitam,
kad će oni ludi dani da se vrate.
Kad sam ugledao, tvoje
bespomoćno krhko tijelo kako leži na cesti,
u suzama sam se pito,
gdje si se to ti skito,
voli bi prijatelju moj mali,
da smo opet zajedno, i da me
ponekad ugrizeš za prst,
onako nježno kako si znao.
Ribička priča
Som svoj brk od,
mamca krije,
crvenperka podmuklo mu se smije,
karas polako plovak prema dole vuče,
mislim da mu do života više stalo nije.
Nosaći na Dravi cirkuse prave,
na brzacima pastrva se podmuklo smije,
Do ničega joj stalo nije.
Ribič nije lako biti to nesmeš kriti…
Zec i lija
Zec išao šumom i vido liju,
kako se u krug mota.
Pa odlučio da ju
malo smota.
Dolazim
Istina je. Stojim, pred
vratima srca tvog.
I onda kad sumnjaš
da to nisam ja,
vrata tvog srca,
otvaraju se i sumnja
nestat će sva.
Dolazim, tiho i neprimjetno
u srce tvoje, donosim ti
mnoge darove, i blagoslove.
Dolazim, sa željom,
da ti oprtim
i da ti kažem želje,
srca svog.
U tome mi pomaže
dragi Bog.
Govori mi Isus
Sjedim na klupi, i gledam
u ljude, namršteni svi nekud jure.
Kao, da nikome, baš ni malo,
Stalo nije.
Pogledah u nebo a ono,
Kao da mi se smije.
To mi Isus govori,
sve će biti kao prije.
Evo, samo što prošlo nije.
Nevrijeme
U mom gradu nevrijeme
se sprema,
sve je pusto nigdje
nikog nema.
Oluja je sve bliže i bliže.
A ja u tišini Crkve
sjedim i na
Isusa se sjetim.
Sa ovime što je napisano ne želim pridobiti nikakvu pažnju i odvući vas iz vaše Crkve ili zajednice . Naprotiv želim vam reći istinu, pišem iz razloga da vam pokažem što biblija uči, a što Rimokatolička crkva uči.
Obavezat ću se na neke poznate teme u Rimo katolicizmu, ne želim ako ovo čitaš da živiš u ne znanju i u ropstvu grijeha, već ti želim pokazati što Božja riječ Biblija govori o nauci Rimokatoličke crkve.
Što Biblija kaže o klanjanju kipovima i slikama svetaca?
Neke crkve poput Rimokatoličke crkve, uporno tvrde da je obožavanje i klanjanje kipovima i slikama po Božjem zakonu. U katekizmu Rimokatoličke Crkve piše: „ Polazeći od utjelovljenja Sina Božjega,opravdano je štovanje svih slika.“
Božja riječ Biblija zabranjuje takvo štovanje zabranjuje.
(Izlazak 20:3-6)
3Nemoj imati drugih bogova uz mene. 4Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. 5Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog koljena, 6a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.
(Ponovljeni zakon 4:15-19)
15Pazite dobro! Onoga dana kad vam je Jahve, Bog vaš, govorio ispred ognja na Horebu, niste vidjeli nikakva lika, 16da se ne biste pokvarili te da ne biste pravili sebi kakva klesana lika, kipa muškoga ili ženskoga obličja, 17ni obličja kakve životinje što je na zemlji, ni obličja kakve ptice što pod nebom lijeta, 18ni obličja bilo čega što po zemlji gmiže, ni obličja kakve ribe što je u vodi pod zemljom 19i da se ne bi, kad digneš svoje oči prema nebu te vidiš sunce, mjesec i zvijezde - svu nebesku vojsku - dao zavesti da im se klanjaš i da im iskazuješ štovanje.
(Izaija 44:15-19)
15Čovjeku su dobra za vatru; uzima ih da se ogrije; pali ih da ispeče kruh. Ali od njih pravi sebi i boga pred kojim pada ničice, pravi kip i klanja mu se. 16Polovinom od toga naloži, dakle, oganj, peče meso na žeravi, jede pečenku i siti se: grije se i govori: "Ah, grijem se i uživam uz vatru." 17Ali od onoga što preostane pravi sebi boga, svog kumira, pada pred njim ničice i klanja mu se i moli: "Spasi me, jer si ti moj bog."
18Ne znaju oni i ne razumiju: zaslijepljene su im oči pa ne vide, i srce pa ne shvaćaju. 19Takav ne razmišlja, nema u njega znanja ni razbora da sebi kaže: "Polovinom od ovoga naložio sam oganj, na žeravici ispekao kruh, ispržio meso koje sam pojeo, pa zar ću od ostatka načiniti gnusobu? Zar ću se komadu drveta klanjati?" Svima bi trebalo biti jasno da Gospodin u Bibliji zabranjuje klanjanje kipovima.
U katekizmu Rimokatoličke crkve piše. Budući da se rađaju sa istočnim grijehom (djeca), od vlasti zloga i preneseni u kraljevstvo slobode djece Božje.
(Matej 19:13-15)
13Tada mu doniješe dječicu da na njih stavi ruke i pomoli se. A učenici im branili. 14Nato će im Isus: "Pustite dječicu i ne priječite im k meni jer takvih je kraljevstvo nebesko!" 15I položi ruke na njih pa krene odande.
Kad osoba odraste do razumijevanja, da zna što čini i kome se predaje, onda se krsti, uranjanjem u vodu ne voljom oca ili majke neko dobrovoljno. Sam nam je primjer dao Isus Krist kada ga je krstio Ivan Krstitelj sa trideset godina.
(Matej 4:3-14)
3 Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti. 14Ivan ga odvraćaše: "Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?" 15Ali mu Isus odgovori: "Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!" Tada mu popusti.
Može li svećenik opraštati grijehe?
U katekizmu Rimokatoličke crkve piše (strana 59, odsjek 201) Crkva ima poslanje i moć opraštanja grijeha.
Običan čovjek ne može oprostiti grijehe, drugome čovjeku. Kao ni grešnik ne može oprostiti, drugome grešniku. Ako kažemo da svećenik (čovjek) može opraštati grijehe, vrijeđamo Boga.
(Marko 2:7)
7Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?"
Sasvim je drugo značenje, na primjer, ako propovijedajući Evanđelje kažemo osobi: prihvatiš li Isusa Krista kao svog Spasitelja, grijesi će ti biti oprošteni. Ako ga ne prihvatiš, tvoji grijesi nisu oprošteni.
(Djela 10:43)
43"Za njega svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha."
Svi koji vjeruju u ime Isusovo dobit će oproštenje grijeha. Treba živjeti za Isusa, a ne za Crkvu. Apostoli nisu zahtijevali da im se ljudi ispovijedaju. Isus to nije učio.
Nije li predivno to što je Isus učinio za nas. Isus se predao kao žrtva na brdu Kalvarije, na križu za naše grijehe, pa ista žrtva neće nikad više biti potrebna. Gdje je opraštanje grijeha, tamo nema žrtve za grijeh.
(Hebrejima 10:11-12)
11I svaki je svećenik dan za danom u bogoslužju te učestalo prinosi iste žrtve, koje nikako ne mogu odnijeti grijeha. 12A ovaj (Isus Krist) , pošto je prinio jednu jedincatu žrtvu za grijehe, zauvijek sjede zdesna Bogu.
Prema ovom, u Bibliji vidimo da dnevne žrtve ne mogu nikada oduzimati grijehe, jer je Isus jednom zauvijek žrtvovan.
Kronologija nekih dogmi uvedenih u tradiciju
Rimokatoličke Crkve
Godine 300. Počeli moliti za mrtve
Godine 375. Počeli se moliti svecima i anđelima
Godine 394. Počeli govoriti misu
Godine 431. Počeli obožavati Mariju
Godine 500. Svećenici se počeli oblačiti drugačije nego ostali vjernici
Godine 593. Purgatorija- teorija čistilište
Godine 600. Misa počela na latinskom jeziku
Godine 607. Prvi papa Bonifacije 3.
Godine 609. Ljubljenje papinih nogu
Godine 786. Obožavanje slika i kipova
Godine 850. Blagoslivljanje vode
Godine 998. Post u petak
Godine 1079. Svećenici se prestali ženiti
Godine 1090. Uvedena krunica
Godine 1186. Inkvizicija-Katolička crkva ubija prave Kršćanine
Godine 1190. Prodavanje zemlje u raj
Godine 1215. Papa proglašen bez grijeha
Godine 1220. Klanjanje hostiji
Godine 1229. Čitanje Biblije zabranjeno običnim ljudima
Godine 1534. Jezuitski red, vatikanska vojska za represiju
Godine 1854. Marija proglašena bez grijeha
Godine 1870. Papina riječ važnija od Biblije –njegova riječ perfektna
Godine 1930. Državne škole osuđene, proklete.
Godine 1951. Da se Marija uzdignula tijelom na nebesa
Godine 1965. Marija nazvana majkom crkve
(Otkrivenje 22:18-19)
18Ja svjedočim svakomu tko sluša riječi proroštva u ovoj knjizi: Tko ovomu što doda, Bog će njemu dodati zla napisana u ovoj knjizi. 19I tko oduzme od riječi proroštva u ovoj knjizi, Bog će mu oduzeti udio na stablu života i na svetom gradu - na svemu što je napisano u ovoj knjizi.
(Ponovljeni zakon 4:2,13)
2Niti što nadodajte onome što vam zapovijedam niti što od toga oduzimajte; vršite zapovijedi Jahve, Boga svoga, što vam ih dajem.
13Objavio vam je svoj Savez i naložio vam da ga vršite - Deset zapovijedi, što ih ispisa na dvije kamene ploče.
(1.Korinćanima 13)
13 Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči.
2Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznaje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam!
3I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao -ništa mi koristilo ne bi.
4Ljubav je velikodušna, dobrostiva je, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se;
5nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo;
6ne raduje se nepravdi, a raduje se istini;
7sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.
8Ljubav nikad ne prestaje. Gdje su proročanstva, ona će prestati! Gdje su jezici ona će umuknuti. Gdje je znanje ona će nestati.
9Jer djelomično je naše znanje, i djelomično prorokovanje.
10A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično.
11Kad sam bio dijete, govori sam kao dijete, shvaćao kao dijete, razmišljao kao dijete.
A kad postao zreo čovjek, odbacih ono djetinje.
12Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice!
Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat!
13A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav.
Javno ću iskritizirati Rimokatoličke svećenike, jer drže ovaj narod u neznanju.
I drže u ropstvu grijeha.
Temelji li se univerzalizam / vjerovanje da će se svi ljudi spasiti na Bibliji?
Odgovor: Univerzalizam je vjerovanje da će se svi spasiti. Puno ljudi danas vjeruje u »sveopće spasenje«, odnosno da će na kraju svi ljudi završiti na Nebu s Gospodinom. Neki odbacuju biblijsko učenje po tom pitanju zato što im se možda teško pomiriti s mišlju da će muškarci i žene živjeti u vječnoj muci u Paklu. Neki do takvoga zaključka dolaze zato što su stavili prevelik naglasak na Kristovoj ljubavi i samilosti, tako da vjeruju da će Bog iskazati milosrđe svakoj živoj duši. Ipak, Biblija uči da će neki ljudi provesti vječnost u paklu, dok će drugi vječnost provesti u Raju s Gospodinom.
Kao prvo, dokaz da će nespašeni ljudi zauvijek boraviti u Paklu. Sam Isus je potvrdio da će vrijeme koje će otkupljeni provesti na Nebu trajati jednako dugo koliko će neotkupljeni provesti u Paklu. U Mateju 25,46 piše: »Ovi [neotkupljeni] će otići u muku VJEČNU, a pravednici u život VJEČNI« (naglasak naknadno dodan). Neki vjeruju da će ljudi u paklu jednostavno prestati postojati, ali sâm Gospodin je rekao da će to trajati vječno. Ova »vječna vatra« prethodno je spomenuta i u Mateju 25,41. U Marku 9,44 Isus govori o Paklu kao o »neugasivom ognju«. On se nikada neće ugasiti zato što će vječno gorjeti.
Kako može čovjek izbjeći taj »neugasivi oganj«? Mnogi vjeruju kako svi putevi vode u nebo, ili pak smatraju da je Bog toliko pun ljubavi i milosrđa da će sve ljude pustiti da uđu u Nebo. Međutim, iako je Bog zbilja pun ljubavi i milosrđa, upravo su ga te vrline potaknule da pošalje svoga Sina, Isusa Krista na zemlju da umre na križu za nas. Isus Krist je jedina vrata koja vode u vječnost na Nebu. U Djelima 4,12 piše: »Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti.« 1. Timoteju 2,5 glasi: »jedan je Bog, jedan je posrednik između Boga i ljudi: čovjek Krist Isus koji dade samog sebe kao otkup mjesto sviju …« U Ivanu 14,6, Isus kaže: »Ja sam put, istina i život ... Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.« Ivan 3,16: »Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine NI JEDAN KOJI U NJ VJERUJE, već da ima život vječni.« Čovjek koji odluči odbiti Božjega Sina ne ispunjava zahtjev za spasenje (Ivan 3,16. 36).
Sa stihovima poput ovih, postaje nam posve jasno da se univerzalizam, to jest vjerovanje u spasenje svih ljudi, suprotstavlja Bibliji. Univerzalizam nije u skladu s onime što naučava Pismo. I dok mnogi ljudi danas optužuju kršćane da su netolerantni i »isključivi«, važno je upamtiti da je sam Krist izrekao ove riječi. Kršćanstvo nije samo po sebi razvilo ove ideje, već kršćani samo govore ono što je Gospodin već rekao. Ljudi odlučuju da će odbaciti poruku zato što se ne žele suočiti sa svojim grijehom i priznati da im je Gospodin potreban da ih spasi. Oni koji kažu da će ljudi koji odbiju Božju ponudu spasenja po njegovu Sinu omalovažavaju Božju svetost i pravednost, te niječu da im je potrebna Isusova žrtva.
Kao prvo, dokaz da će nespašeni ljudi zauvijek boraviti u Paklu. Sam Isus je potvrdio da će vrijeme koje će otkupljeni provesti na Nebu trajati jednako dugo koliko će neotkupljeni provesti u Paklu. U Mateju 25,46 piše: »Ovi [neotkupljeni] će otići u muku VJEČNU, a pravednici u život VJEČNI« (naglasak naknadno dodan). Neki vjeruju da će ljudi u paklu jednostavno prestati postojati, ali sâm Gospodin je rekao da će to trajati vječno. Ova »vječna vatra« prethodno je spomenuta i u Mateju 25,41. U Marku 9,44 Isus govori o Paklu kao o »neugasivom ognju«. On se nikada neće ugasiti zato što će vječno gorjeti.
Kako može čovjek izbjeći taj »neugasivi oganj«? Mnogi vjeruju kako svi putevi vode u nebo, ili pak smatraju da je Bog toliko pun ljubavi i milosrđa da će sve ljude pustiti da uđu u Nebo. Međutim, iako je Bog zbilja pun ljubavi i milosrđa, upravo su ga te vrline potaknule da pošalje svoga Sina, Isusa Krista na zemlju da umre na križu za nas. Isus Krist je jedina vrata koja vode u vječnost na Nebu. U Djelima 4,12 piše: »Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti.« 1. Timoteju 2,5 glasi: »jedan je Bog, jedan je posrednik između Boga i ljudi: čovjek Krist Isus koji dade samog sebe kao otkup mjesto sviju …« U Ivanu 14,6, Isus kaže: »Ja sam put, istina i život ... Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.« Ivan 3,16: »Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine NI JEDAN KOJI U NJ VJERUJE, već da ima život vječni.« Čovjek koji odluči odbiti Božjega Sina ne ispunjava zahtjev za spasenje (Ivan 3,16. 36).
Sa stihovima poput ovih, postaje nam posve jasno da se univerzalizam, to jest vjerovanje u spasenje svih ljudi, suprotstavlja Bibliji. Univerzalizam nije u skladu s onime što naučava Pismo. I dok mnogi ljudi danas optužuju kršćane da su netolerantni i »isključivi«, važno je upamtiti da je sam Krist izrekao ove riječi. Kršćanstvo nije samo po sebi razvilo ove ideje, već kršćani samo govore ono što je Gospodin već rekao. Ljudi odlučuju da će odbaciti poruku zato što se ne žele suočiti sa svojim grijehom i priznati da im je Gospodin potreban da ih spasi. Oni koji kažu da će ljudi koji odbiju Božju ponudu spasenja po njegovu Sinu omalovažavaju Božju svetost i pravednost, te niječu da im je potrebna Isusova žrtva.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)