O istini je zasigurno jednostavno govoriti.
Govoriti istinu, mnogo je teže.
Živjeti u istini gotovo nemoguće.
Jeste li primijetili...
...kako je istina nekad podložna interpretiranju?
Jednom sam prilikom sudjelovao u razgovoru koji je glasio otprilike ovako:
- Knjiga košta 85 kn.
- Nije, nego 120.
- Kažem ti da je 85. Sto posto sam siguran.
- Ne može biti 85. Nemoguće je da je ispod 100.
- Ma dao bih desnu ruku da je 85.
Ovo može dalje u nedogled. Znate li tko je u pravu?
Znate li što je tu istina?
Istina je onoliko koliko u trgovini kažu da je cijena. I to uopće nije ovisilo o onome što sam ja govorio, ili moj sugovornik. Za istinu, morali smo otići u trgovinu. U našem razgovoru, nismo govorili o istini, samo o našim interpretacijama istine.
Sjećam se i jedne interesantne usporedbe.
Kad je Amerika krajem 2001. godine napala Afganistan, Amerikanci su tvrdili kako se bore protiv terorizma, a Afganistanci su u tome vidjeli bezrazložnu i neopravdanu američku agresiju.
Što je istina?
Istina je da je Amerika krajem 2001. godine napala Afganistan.
Svatko ima pravo na svoju interpretaciju, ali interpretacije nisu istina.
No, to opet ne znači da se istina nikako ne može saznati. U mojoj anegdoti, bilo je dovoljno otići do trgovine i saznati istinu. Istina o svemu zapravo postoji. Pitanje je samo kako do nje doći.
Ali nisam želio o tome pisati. Zapravo me jedan događaj potaknuo da ovo pišem. I da se malo ljutim. Na sebe. A malo i na vas. Objasnit ću kasnije zašto. Uglavnom, jednog me dana na Facebook-u zaskočila interesantna reklama.
Pridružite se tisućama stvarnih igrača u najnovijoj on-line igri.
Vaši prijatelji već igraju.
I onda ispod toga stoje slike dva moja Facebook prijatelja. Ispod njihovih slika stoje brojevi bodova. Otprilike ovako:
(Slike su, naravno, zamućene radi anonimnosti)
Moj prijatelj ima 64899 bodova?!?
Moj prijatelj mrzi on-line igre! Moj prijatelj mrzi SVE igre. On se ne igra. Uopće! Naravno da se on nasmijao tome svemu kad sam mu to ispričao. Ali je laž ostala. Laž koja me trebala izmanipulirati da se i ja priključim nekoj glupoj igri. A onda sam večeras dobio dvije obavijesti (isto Facebook) koje su izgledale ovako:
(Imena su, naravno, zamućena radi anonimnosti)
Problem je naime u tome što ja nisam napisao nikakav post. Kad kliknem da vidim njihov "komentar" – kad ono "prijavite se u aplikaciju." Yeah, right.
Ne postoji ni post, niti komentar.
Još jedna laž koja ima za cilj ono isto, što laži imaju oduvijek – izmanipulirati čovjeka da uradi ono što želiš da uradi. Ili da vjeruje u ono što želiš da vjeruje. I to je zlo! A zašto se ljutim (i na sebe i vas)?!? Zato što svi šutimo o tome. Naravno da su ova dva navedena primjera banalna, ali oslikavaju stvarnu situaciju. Takve su laži svuda oko nas. Na jumbo plakatima, na televizijskim programima, u popularnim novinama, na gotovo svim internetskim stranicama. Nema mjesta gdje se ne promovira laž kao jedino moguće sredstvo zadobivanja ljudi za određena djela, ideje ili predmete. Neki su mi rekli:
Opusti se, joj! Pa to je samo marketing!
Pa da! Baš to! Upravo marketing je taj koji potpiruje normalizaciju neistine i to na takav pokvaren i prljav način da se više niti ne zabrinjavamo kad nam netko tako bezobzirno u oči laže. Pa, to bi čak bilo i ok, da se u tome ne krije suptilno i još veće zlo – ideja o tome kako laganje uopće nije zlo i kako je ono "čak potrebno". Prepisivanje na ispitima, laganje roditeljima, financijske pronevjere na poslu, marketinški lažni trikovi, manipulacija radi postizanja materijalnog ili sexualnog profita i sl. Sve je to kao "potrebno"...
...
Uskoro će vatra padati s neba. Tko ima uši da čuje, neka čuje!
Nema komentara:
Objavi komentar